Odbojkašice Mediterana dočekuju Tempo iz Nikšića u drugoj utakmici baraža za EPCG Superligu. Meč je na programu u srijedu, 26. aprila u SC “Rea” u Budvi sa početkom od 19 časova.
U prvoj utakmici slavio je Mediteran rezultatom 3:1 (24:26, 25:13, 25:23, 25:18) u Nikšiću. U slučaju istog broja osvojenih bodova nakon dva meča učesnika EPCG Superlige za sledeću sezonu odlučivao bi “zlatni set”.
Odbojkašice Jedinstva Stara Pazova prvakinje su Superlige Srbije nakon što su slavile u četvrtom meču finalne serije 3:0 (25:17, 25:22, 25:14) protiv Uba.
Zlatom se okitila naša Mina Dragović koja je dala doprinos pobjedi sa četiri osvojena poena, a dobro partije pružala je tokom cijele sezone u dresu tima iz Stare Pazove. U redovima Uba, Simona Petranović igrala je u drugom i trećem setu, a njenom timu pripala su srebrna odličja.
Odbojkašice Jedinstva iz Stare Pazove ostvarile su najveći uspjeh u istoriji kluba i prvi put osvojile titulu prvaka Srbije.
Totalna dominacija – natpis je koji je bio odštampan na majicama koje su odbojkašice Herceg Novog obukle po završetku treće utakmice finalne serije sa Galebom, nakon što su stigle do duple krune. I Novljanke, zaista, jesu na dominantan način stigle do osvajanja oba domaća trofeja, jer su svih 28 utakmica, računajući prvenstvo i Kup, riješile u svoju korist bez izgubljenog seta!
– Čestitke mojoj ekipi na cijeloj sjajnoj sezoni i što se tiče prvenstva i Kupa. Kada smo sastavljali ekipu nije nam bila namjera da budemo tako dominantni. Očekivali smo malo veći otpor drugih ekipa, pogotovo barskih. Mislim da smo svojim pristupom, profesionalizmom i stvaranje moćne, respektabilne ekipe, sve malo pogurali da se trznu, da se pojačaju – kaže trener Herceg Novog Milorad Krunić, koji je prošlog ljeta stigao u klub, na nagovor glavnog finansijera kluba, biznismena Milana Ivaniševića.
Za manje upućene, Herceg Novi se prošlog ljeta vratio u elitno društvo, i odmah je napravljena ekipa za koju se od starta znalo da će biti glavni pretendent za oba domaća trofeja. Osim najbolje crnogorske odbojkašice svih vremena, Tanje Bokan, i crnogorskih reprezentativki Milene Burzanović, Tijane Tvrdišić, Marije Tuševljak, Melise Cenović i Lane Labović, u Novi su stigle i internacionalke iz Rusije, Ukrajine, Srbije, Slovenije i Hrvatske. Uložen novac je odmah dao rezultat, pa je Herceg Novi bez problema preuzeo primat od barskih klubova, Luke Bar i Galeba…
– Mislim da smo dobro igrali cijele sezone, uz utakmice u utakmicu. Nije nam bila namjera da ligu ili Kup osvojimo bez izgubljenog seta, niti smo mislili o tome. To se desilo slučajno i usput, a kada smo vidjeli da može, onda smo svaki puta po malo davali gas, Bilo je nekih sitnih povreda, ali su nas zaobišle u najvažnijim momentima – dodaje trener iz Bosne i Hercegovine, koji je prije dolaska u Herceg Novi sa Marina Kaštelom u devet sezona igrao 12 seniorskih finala i osvojio pet trofeja u Hrvatskoj.
Trener Herceg Novog je poslao poruku ostalim klubovima u Crnoj Gori, ne samo odbojkaškim.
– Mislim da smo zadali domaći zadatak svim ostalim klubovima, u svim sportovima. Bez profesionalizma, bez dobre ekipe i treninga dva puta dnevno neće biti ni djece. Svi se nekako puno oslanjaju na djecu, a u djecu se malo ulaže i slabo radi. Mislim da su pravi put za svaku dobru ekipu prvo pojačanja, a onda i rad sa mlađima. Mi smo uz jačanje prve ekipe vrlo profesionalno počeli da radimo i sa mlađima, i u narednim godinama očekujemo da će iz te škole odbojke za prvu ekipu izaći dosta naše djece – ističe Krunić.
Krunić ističe da mu je želja za sljedeću sezonu da konkurencija u Crnoj Gori bude jača.
– Da i polufinale i finale Crnogorske lige bude puno neizvjesnije, što znači da i ostale ekipe pokušaju da se približe našem nivou i da mlade igračice stasavaju uz starije asove. Na taj način cijelu odbojku u Crnoj Gori pokušaćemo, iz godine u godinu, malim, ali vrijednim koracima, da približimo evropskom vrhu – zaključio je Krunić.
U najavi se formiranje regionalne lige za odbojkašice, a Herceg Novi iduće sezone, osim domaće scene, očekuju i obaveze u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
– Sjajno je što smo, uopšte, ušli u krug ekipa koje su dobile pravo da učestvuju u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Jedva čekamo, ali puno zavisi od žrijeba. Sigurno ćemo morati da prođemo tri kruga kvalifikacija, a tu ćemo naići na šampione Srbije, Finske, Rumunije, Slovenije, Hrvatske…Sigurno neće biti lako. Ukoliko budemo imali malo sreće na žrijebu, možemo, pričati i o grupnoj fazi takmičenja što bi, stvarno, bio nevjerovatan uspjeh. Ali, treba biti realan, ne smijemo se time opterećivati da to mora biti u ovom momentu, ali sigurno treba u nekim narednim godinama – rekao je Krunić.
Da bi odgovorili izazovima na međunarodnoj sezoni, u Herceg Novom ne sjede skrštenih ruku, već uveliko rade na formiranju tima za narednu sezonu.
– Već smo riješili jedan broj pojačanja, jedan broj ćemo riješiti. Mislim da ćemo sljedeće sezone imati 50 odsto bolju ekipu – ističe Krunić.
Osnivač kluba, koji postoji od 2007. godine, i bivši dugogodišnji trener prvog tima Sanja Mumunović (eks Jovović), koja je vodila tim iz Druge u Prvu ligu, nije krila zadovoljstvo ostvarenim uspjesima ove sezone.
– Nikad se ne treba predavati. Dešava se da iz ničega postanete neko i nešto u sportu. Presrećna sam, prezadovoljna i prezahvalna što imamo ovakvu ekipu. Ne samo mi, nego i Herceg Novi i Crna Gora. Sve to ne bi moglo da bude bez gospodina Milana Ivaniševića, koji nam je pomogao u svemu. Ali, ono nije kraj, nastavljamo dalje – rekla je Sanja Mumunović.
Nakon osvojenog Kupa, Tanja Bokan je najavila da će ovo 99 odsto biti njena posljednja sezona u igračkoj karijeri. Još uvijek, međutim, nije donijela konačnu odluku.
– Sad ću da iskoristim period od dva-tri mjeseca da odmorim od odbojke i svega. Iza mene su 22 godine bavljenja odbojkom, 18 godina profesionalnog igranja, od čega 17 u inostranstvu i jedna u Herceg Novom. I ako završim karijeru, neću žaliti ni za čim, jer smo sezonu završile sa duplom krunom i ostvarile nešto što niko ne može da obori, može samo da ponovi naš uspjeh – kaže Tanja Bokan.
– Totalna dominacija je nešto što sam lično obećala prije početka sezone, s obzirom na to da sam vidjela kakvu ekipu imamo, i mislila sam da niko ne može da nas ugrozi. Ispostavilo se da je bilo tako – dodala je najbolja crnogorska odbojkašica svih vremena.
izvor: Pobjeda
Završena je druga runda kvalifikacija za U17 Evropsko prvenstvo za odbojkaše, nakon koje je poznato preostalih 11 učesnika koji će se od 19. do 30. jula u Podgorici boriti za naslov prvaka Evrope u konkurenciji odbojkaša do 17 godina.
Plasman na U17 Evropsko prvenstvo, nakon druge runde kvalifikacija, ostvarile su prvoplasirane selekcije Turske i Finske iz grupe A, Austrije i Srbije iz grupe B, Španije i Belgije iz grupe C, Francuske i Estonije iz grupe D i Grčke i Holandije iz grupe E, dok je Češka ostvarila pravo na učešće kao najbolja trećeplasirana ekipa iz svih grupa.
Ranije, pored Crne Gore, koja je učešće na U17 Evropsko prvenstvo obezbijedila zahvaljujući tome što je Odbojkaški savez Crne Gore domaćin prvenstva, plasman na EP su nakon zonskih kvalifikacija izborile selekcije Bugarske (BVA), Poljske (EEVZA), Slovenije (MEVZA) i Italije (WEVZA).
Žrijeb za U17 Evropsko prvenstvo 2023 za odbojkaše održaće se online u srijedu, 26. aprila u 11 časova u Luksemburgu, sjedištu CEV-a
U17 Evropsko prvenstvo za odbojkaše održaće se 19-30. jula u Podgorici u organizaciji Odbojkaškog saveza Crne Gore, na kojem će učestvovati 16 reprezentacija.
UČESNICI U17M EVROPSKOG PRVENSTVA U PODGORICI:
Jedan je od simbola podgoričke odbojke. Jedan od najboljih igrača u istoriji kluba i neko za koga se vezuju najveći uspjesi Budućnosti. Vremena, kada se živjelo za odbojku, kada u Morači bukvalno nije imala gdje igla da padne, rado se sjeća. Sa posebnim emocijama. Svjestan, neko će reći i surovo realan – da će takva euforija kada je odbojka u pitanju, teško ikad više zahvatiti Podgoricu.
Vladimir Racković, nekadašnji primač servisa Budućnosti, danas je zaposlen u sistemu Glavnog grada, ali je nakon reorganizacije kluba krajem 2020. godine, uključen i u stvaranje što boljih uslova za nove odbojkaške generacije…
“Pokušavam da pomognem u organizaciji kluba – savjetima, iskustvom. Većina nas, koji smo sada tu, je nekada igrala odbojku, zaljubljenici smo u ovaj sport. Volimo Budućnost i radimo u interesu kluba i crnogorske odbojke. Naš klub je uvijek bio rasadnik talenata, sa prepoznatljivom školom i radom – stvaramo igrače i to je neka misija. Svjesni smo da rezultati nisu kao nekada, vrlo malo dječaka se i opredjeljuje za odbojku, daleko je to od nekadašnjeg interesovanja i nivoa, ali borimo se, ne odustajemo”, počinje priču za portal Lobsport Vladimir Racković i odmah poentira:
Foto: Dejan Lopičić
“Često nas, novinari, prije svega, vraćaju u neka vremena odbojkaške euforije… Lijepo je, naravno, sjetiti se svega, lijepo je bilo biti dio tih istorijskih priča, ali to se više ne ponavlja. Možda da krenemo da igramo neku vrstu regionalne lige, to bi privuklo sponzore, gledaoce…, jer danas je sve novac, interes. U suprotnom teško, nikako”.
Legendarni as plavih misli prije svega na epske mečeve protiv Budvanske rivijere, prvu titulu… Jer, košarkaši su imali publiku, fudbal je uvijek bio popularan, o rukometašicama da ne govorimo. Ipak, nekako je čudno bilo da baš odbojkaši do vrha pune Moraču prvih godina ovog vijeka.
“Zlatne godine naše odbojke. Bacite pogled na slike iz tog perioda i sve je jasno. Čovjek na čovjeka. Veliko rivalstvo se stvorilo sa Budvanima, sportsko prije svega, ulagalo se dosta, imali smo sjajne uslove. I ta prva, najslađa titula 2002. godine se nikada neće zaboraviti. Iako sam ja u dresu Partizana doživio sličnu atmosferu, u Spensu sam igrao pred 12.000 navijača, pa finale Kupa Jugoslavije protiv Zvezde takođe pred veliki brojem navijača, bio u finalu Kupa Slovenije, ali ovo je bilo u mom gradu, pred mojim prijateljima, u mom klubu i jasno je da to doživljavam na poseban način”.
A kako je sve krenulo, odakle Vladimir Racković baš u odbojci? Pored toliko popularnijih sportova tih osamdasetih godina u Titogradu, za kada se veže odrastanje tada momka rođenog 16. novembra 1969.
Foto: Dejan Lopičić
“Pratili smo boks, gledali kod ‘Kina kulture’ braću Mugoša, navijali za Mija Perunovića, odrastali uz rukometašice – sestre Mugoša, Mirsadu Ganić, Katicu Lješković, košarkaše Antića, braću Ivanović, fudbalere Guza Vujovića, braću Miročević, Caca Ljumovića… Taj ambijent u društvu nas je zarazio sportom, a igrali smo ispred zgrade sve sportove, non-stop. Bio sam talentovan, ali ne samo ja – već mnogi iz tih generacija. To nam je, onako, dolazilo sa ulice, ali ni nalik današnjoj ulici. Praktično u istom trenutku u okviru sekcija u OŠ Sutjeska sa Dejom Radonjićem sam kod Draška Đurovića počeo da treniram košarku, a odbojku kod Voja Gardaševića. Sa 12-13 godina odlučio sam da prelomim”.
I tako je počela odbojkaška priča?
“Ne! Odlučio sam da se posvetim košarci”, iznenađuje nas Vlado. “Odbojka praktično nije postojala, Budućnost u trećem rangu takmičenja, van velikih dešavanja i bez bilo kakvih ambicija. Ipak, upravo gore pomenuti nastavnik Gardašević me je vidio na jednom od košarkaških treninga i bukvalno me iščupao za uši i rekao ‘Bježi na odbojku, nemoj više nikad da sam te vidio na košarci, ti si odbojkaški talenat’.
E baš od tog momenta, a sve se dešava u nekom šestom razredu osnovne škole, kreće Vladova odbojkaška avantura.
“Osvajali smo školska takmičenja, učestvovali na turnirima, a ja sam već u osmom razredu bio prvotimac Budućnosti. I za taj period je vezana interesantna anegdota. Otišli smo na pripreme u Sutomore, moje prvo veće odvajanje od porodice. Izuzetno sam teško sve podnosio, posebno noći i na pola priprema izmislio sam razlog da odem kući. Od sramote narednih pola godine nisam dolazio na treninge”, kroz osmjeh se sjeća Racković i nastavlja. “To me međutim nije poremetilo, vrlo brzo sam postao juniorski reprezentativac. Dovoljno je da vam kažem da sam sa Vladimirom Grbićem u dresu SFRJ bio cimer i dijagonala na Evropskom prvenstvu u Bormiju”.
Brzo se naravno odbojkaškim regionalnim svijetom pročulo za talentovanog primača iz Podgorice. Stizali su pozivi Partizana, Zvezde, Vojvodine,Bosne…
Foto: Dejan Lopičić
“Za vrijeme trajanja vojnog roka u Novom Sadu, sa Batezom i kumom Popom (prim.aut. kapiten Budućnosti kasnije, Srđan Popović) trenirao sam sa Vojvodinom uz legende jugoslovenske odbojke Žarka Petrovića, Kovača, Lagundžiju… Onda me je međutim Aleksandar Boričić (prim.aut. sadašnji predsjednik Evropske odbojkaške federacije – CEV) zvao u Zvezdu, čak sam i potpisao predugovor, ali sam odlučio, na nagovor Veska Vukovića, tada trenera Budućnosti, da ostanem u Podgorici”.
I priznaje – napravio pogrešan korak.
“Pazite – Vesko Vuković je, uz Baća Drobnjaka, – napravio igrača od mene. Ali, da sam tih godina, u naponu snage, otišao gore, moja igračka karijera bi sigurno bila bolja. I zbog kvaliteta i talenta – govorili su da sam prevazišao ovu sredinu. Sva ta dešavanja, uz još jedan događaj kasnije – kada je Partizan došao u Podgoricu po mene, a onda produžio do Budve za Gorana Vujevića – uticali su na moju motivaciju, trening, kvalitet igre…. Generalno sam napravio dosta pogrešnih koraka tokom karijere, ali opet – ne kajem se, sam sam birao put. A bio sam i A reprezentativac, za Jugoslaviju imam sedam nastupa na turnirima u Rusiji, ali eto – nije se poklopilo da imam bolju karijeru”.
Partizan mu je, međutim, bio suđen.
“Pogodilo se da u Beograd odem sa 24 godine i ostanem do svoje 28. Oformio sam porodicu, bio zadovoljan, igrao pred punim tribinama nezaboravne mečeve, prije svega protiv Vojvodine, bio dijagonala sa fenomenom Kviskom Vujevićem – ali je za neke ozbiljnije stvari u karijeri bilo kasno”.
Nakon Partizana Vladimir Racković je proveo godinu u Sloveniji.
“Maribor je bio lijepa priča, odradio sam korektnu sezonu, imao ponude da ostanem. Međutim porodica, dvoje djece i sve obaveze ‘natjerali’ su me da se na poziv tadašnjeg direktora Darka Đuričkovića i predsjednice, nažalost pokojne, Radmile Savićević, vratim u Budućnost”.
Sa 29 godina, kao jedan od najiskusnijih u ekipi i neko oko koga će se praviti tim za velika djela i stvarati novi odbojkaški velikan na prostoru “skraćene” Jugoslavije. Da li se naslućivalo tada ono što će se desiti samo tri godine kasnije?
“Počelo je tada da se ulaže više, došli su igrači sa strane, jaki sponzori i napravljena je jedna fenomenalna grupa igrača. Igor Kolaković se sa parketa preselio na klupu i postali smo profi klub, koji bi se i u današnje vrijeme ponosio radom i organizacijom. Bio sam dio tima koji je osvojio titulu protiv Budve, pa kup protiv Vojvodine i 2003. odlučio da nakon sezone provedene na mjestu libera kažem – dosta je i prepustim mjesto mlađima”.
Odbojka je prevelika Vladova ljubav da bi tu tek tako bila stavljena tačka.
“Radio sam kao trener mlađih kategorija u Budućnosti, a brzo je došao poziv Odbojkaškog saveza da preuzmem žensku seniorsku reprezentaciju i bio sam selektor nekih šest-sedam godina. Nijesmo usjeli da se kvalifikujemo na veliko takmičenje, ali rad sa Tanjom Bokan, Ksenijom Ivanović i ostalima je zaista jedno sjajno iskustvo. Bio sam i kasnije pomoćnik Boškanu u muškoj reprezentaciji na putu do titule Evropske lige, finala Svjetske lige B divizije protiv Egipta. Veliki je to uspjeh za Crnu Goru”.
Rad sa djevojkama, međutim, donio je i najveći trenerski uspjeh Vladimira Rackovića, kao i mjesto u istoriji ženske podgoričke odbojke.
Foto: Dejan Lopičić
“Paralelno sa reprezentacijom vodio sam i Budućnost. Na poziv Duca Radončića, legende kluba, uz podršku sponzora uspjeli smo da uradimo nešto nezamislivo – ekipa koja je uvijek bila u donjem dijelu tabele, 2009. godine je postala šampion Crne Gore, nakon epskih utakmica i preokreta protiv dominantne Luke Bar”.
Ženska odbojka je danas popularna među omladinom, vjerovatno je najmasovnii sport u Crnoj Gori, ali činjenica je – nema velikih igračica.
“Može da se ljuti ko hoće, ali problem je struka. Savez radi koliko je u moći, obezbjeđuje odlčne uslove, animira, promoviše, ali… I nije struka samo problem odbojke, već praktično svih sportova sa loptom. Malo se radi iz ljubavi, malo se radi u školama gdje smo mi učili osnove svega… Nevjerovatno je, da od toliko djevojčica ne možemo da napravimo jednu vrhunsku odbojkašicu. Imamo ih da igraju po inostranstvu, naravno, ali to je odbojka srednje kategorije. Eto, naprimjer Tanja Bokan je kada sam bio selektor, dakle prije 15 godina, bila talentovana, izrasla u odličnu igračicu, napravila dobru karijeru. I danas je ona najbolja igračica Crne Gore. Svaka njoj čast i poštovanje za to, ali to nije dobro za crnogorsku odbojku”, zaključuje Racković.
Kako bi Vladimir Racković opisao sebe kao igrača?
“Odličan primač i defanzivac, kvalitetan server. Napad i blok – tu i tamo”.
Jesi li imao nekog idola?
“Pokojni Dejan Brđović me je oduševljao, iako nije bio mnogo stariji od mene. Čudo od igrača je bio”.
Najbolji igrač u istoriji Budućnosti?
Foto: Dejan Lopičić
“Od deset ljudi koje pitate vjerovatno će vam polovina reći da je to Vladimir Racković. Ja naravno – neću. Ne zato što je riječ o meni, već zato što zaista ne mislim tako. Ako govorimo o trofejima jasno je da Igoru Vušuroviću nema premca, Vušo je osvojio olimpijsko i evropsko zlato, imao strašnu karijeru… Ja sam naprimjer strašno volio kako je igrao Ilija Nikolić, a bio je i tehničar iz Makedonije Goran Slavkov, pa Ivan Ilić, bloker Dragan Kobiljski, sjajni Dalibor Radić i naravno neizbježni Srđan Popović. Prošlo je kroz Budućnsot mnogo dobrih igrača”.
Najbolji trener sa kojim si sarađivao?
“Pomenuo sam Veska Vukovića i Baća Drobnjaka, koji su imali najveći uticaj na moju karijeru. Igor Kolaković je ipak neko ko je vjerovatno najbolji naš trener ikad, ne samo ovdje nego i šire. Nismo uvijek bili u najsrećnijim odnosima, ali je čovjek-profesionalac koji ima odbojku u malom prstu. On zna od petnaest različitih profila ljudi da napravi ekipu koja diše kao jedan i koja će da osvaja trofeje. To je osnov svega. Vrhunski stručnjak”.
Ko je najbolji tvoj saigrač?
“Kvisko (prim.aut Goran Vujević) bez ikakve dileme. Dok smo igrali u Partizanu to je bilo čudo. Igrao je sam protiv Vojvodine, mi smo mu bili samo pomagači”.
Šta bi se desilo kada bi generacija koja je osvojila titulu 2002. godine izašla na parket protiv neke današnje ekipe?
“Ne možemo se, naravno odmjeriti, odbojka je drugačiji sport potpuno nego prije dvije decenije. Sve se ubrzalo, atraktivnije je, fizički zahtjevnije… Ja sam prvi put vidio teretanu sa 25 godina, a današnji igrači uveliko treniraju sa 15-16 godina. Eto, čak i da igramo sa ovom sadašnjom ekipom Budućnosti – a ne govorimo o nekom ekstra kvalitetu, već o drugom po snazi timu Crne Gore – mislim da bismo im uzeli možda set. Naša prednost bi bila neka odbojkaška inteligencija, možda pozitivni bezobrazluk, ali daleko da bismo mogli da pružimo jači otpor. Otresli bi nas. Protiv nekog jačeg evropskog rivala, ne bismo izlazili ‘iz malih”, ističe uz osmjeh Racković.
Izvor: Lob Sport
U nedjelju, 23.aprila, odigran je 12. vikend šeste sezone projekta “EKO mini odbojka” u konkurenciji djevojčica rođenih 2010/2011. godine.
Odbojkaški savez Crne Gore već šestu sezonu organizuje najmasovniji sportski projekat za djecu uz sponzorstvo kompanije Jugopetrol AD i podršku Ministarstva sporta i mladih, Evropske odbojkaške Konfederacije (CEV) i Glavnog grada Podgorica.
Slijede rezultati u nastavku:
Liber CT (1) – Akademija (2) 2:0 (21:6, 21:11)
Libero CT (1): Lekić, Popović, Raičković, Kapa, Martinović, Mirović, Ivanišević. Trener Radunović.
Akademija (2): Simonović, A. Milović, S. Milović, Baletina, MIjić, Samardžić, Petrović, Mirković. Trener Marojević.
Budućnost volley (4) – Barbana (1) 2:1 (21:16, 19:21, 15:7)
Budućnost volley (4): Mugoša, Gazivoda, Šćekić, Vukčević, Radonjić, Zvicer. Trener Cimbaljević.
Barbana (1): A. Fiona, M. Fiona, A. Erjona, S. Erjona, Merisa, Rilinda, Beisa, Arbesa. Trener Sinani.
Akademija (2) – Tempo (2) 0:2 (18:21, 18:21)
Akademija (2): Simonović, A. Milović, S. Milović, Baletina, MIjić, Samardžić, Petrović, Mirković. Trener Marojević.
Tempo (2): Šapulić, A. Backović, S. Backović, Ostojić, Abramović, BArović, M. Miljanić, V. Miljanič, Ampovski, Međedović, Vorotović. Trener Vulanović.
Libero CT (1) – Budućnost volley (4) 1:2 (19:21, 21:17, 5:15)
Libero CT (1): Lekić, Popović, Raičković, Kapa, Martinović, Mirović, Ivanišević. Trener Radunović.
Budućnost volley (4): Mugoša, Gazivoda, Šćekić, Vukčević, Radonjić, Zvicer. Trener Cimbaljević.
Budućnost volley (3) – Barbana (2) 2:0 (21:11, 22:20)
Budućnost volley (3): Adžić, Memedović, Peković, Kosanović, Dautović, Osrajnik. Trener Cimbaljević.
Barbana (2): Maljiši, Čauši, Milić, Pepđonović, Kalaba, Dabović, Nikezić, Ćorović. Trener Radošević.
Barbana (1) – Ivangrad 2011 2:0 (21:13, 21:10)
Barbana (1): A. Fiona, M. Fiona, A. Erjona, S. Erjona, Merisa, Rilind, Beisa, Arbesa. Trener Sinani.
Ivangrad 2011: Mićović, Barjaktarović, Kićović, Raičević, Vešović, Obradović, Jelić, Zekić. Trener Vešović.
Albatros (2) – Albatros (1) 2:0 (21:18, 23:21)
Albatros (2): Glušac, Aničić, Vujnović, Todorović, Kadić, Kuburović, Perović, Simović. Trener Obradović.
Albatros (1): Brđanin, Obradović, Simović, Koprivica, Kosić, Matijašević, Pešić, Grgurović. Trener Obradović.
Budućnost volley (2) – Gorštak 2:0 (21:16, 21:14)
Budućnost volley (2): Milić, Milutinović, Durković, Nikolić, Radović, Vujičić, Milović, Đurović. Trener Šofranac.
Gorštak: Vlahović, Rovčanin, Ivanović, Dožić, Milikić, Ćetković, K. Bulatović, Rakočević, Šćepanović, Lukovac, V. Bulatović, Medenica, Marković, Golubović, Grujić, T. Bulatović. Trener Šćekić.
Albatros (1) – Budućnost volley (2) 2:0 (21:19, 21:12)
Albatros (1): Brđanin, Obradović, Simović, Koprivica, Kosić, Matijašević, Pešić, Grgurović. Trener Obradović.
Budućnost volley (2): Milić, Milutinović, Durković, Nikolić, Radović, Vujičić, Milović, Đurović. Trener Šofranac.
Budućnost volley (6) – Gimnazijalac (2) 2:1 (22:20, 18:21, 19:17)
Budućnost volley (6): Gilić, Zonić, Radonjić, Đorđević, Lečić. Trener Cimbaljević.
Gimnazijalac (2): Krašovec, Folić, Vasiljević, Grbović, Đonović, Konatar. Trener Čović.
Budućnost volley (5) – Gimnazijalac (3) 2:0 (21:17, 21:10)
Budućnost volley (5): Kovačević, Radević, Malović, Adžić, Ivanović, Brnović, Ognjenović, Đurašić. Trener Cimbaljević.
Gimnazijalac (3): Batrićević, Gobeljić, Otašević, Mračević, Krivokapić, Dončić. Trener Čović.
Budućnost volley (7) – Gimnazijalac (1) 0:2 (10:21, 14:21)
Budućnost volley (7): Nikčević, Šabanadžović, Šišević, Popović, Vuković, Radanović, Ušćumilić, Peličić, Lukovac, Lakić, Škrijelj, Rabrenović, Bubanja. Trener Giljen.
Gimnazijalac (1): Mjesešević, Ćorović, Smolović, Marić, Franović, Vučković, Ercegović. Trener Kapetanović.
Gimnazijalac (3) – Nikšić (1) 1:2 (14:21, 22:20, 12:15)
Gimnazijalac (3): Batrićević, Gobeljić, Otašević, Mračević, Krivokapić, Dončić, Đonović. Trener Čović.
Nikšić (1): Roganović, H. Mišković, M. Mišković, A. Nikčević, An. Nikčević, Bojić, Radulović, Marojević, Popović. Trener Bojić.
Budućnost volley (7) – Top volley (4) 1:2 (16:21, 21:17, 14:16)
Budućnost volley (7): Nikčević, Šabanadžović, Šišević, Popović, Vuković, Radanović, Ušćumilić, Peličić, Lukovac, Lakić, Škrijelj, Rabrenović, Bubanja. Trener Giljen.
Top volley (4): Radović, Jovanović, Grujić, Kovačević, Ušćumilić, Pavlović, Miličković. Trener Popović.
Mediteran (1) – Morača (2) 0:2 (12:21, 7:21)
Mediteran (1): Janković, Džarić, Kuljanin, Vlatković, Kankaraš, F. Vujović, M. Vujović, Stanković. Trener Golubović.
Morača (2): Koljčević, A. Perišić, Gogić, Ivanović, Mehmedović, J. Perišić. Trener Radusinović.
Morača (1) – Mediteran (2) 2:0 (21:13, 22:20)
Morača (1): Pelević, Ivezić, Stanković, Miličković. Trener Radusinović.
Mediteran (2): Obradović, Krgović, Kolarević, Zec, Rajović, Pribilović, Rajković. Trener Golubović.
Mediteran (1) – Morača (3) 0:2 (6:21, 11:21)
Mediteran (1): Janković, Džarić, Kuljanin, Vlatković, Kankaraš, F. Vujović, M. Vujović, Stanković. Trener Golubović.
Morača (3): Lješković, Jovanović, Radonjić, Bogavac, Katurić, Ražnatović, Vukotić. Trener Radusinović.
Morača (1) – Morača (2) 2:0 (21:10, 21:15)
Morača (1): Pelević, Ivezić, Stanković, Miličković. Trener Radusinović.
Morača (2): Gogić, Drini,, Holičević, J. Perišić, A Perišić, Ivanović. Trener Bogojević.
Barbana (2) – Libero 2:1 (21:16, 16:21, 15:7)
Barbana (2): Maljiši, Čauši, Milić, Pepđonović, Kalaba, Dabović, Nikezić, Ćorović. Trener Radošević.
Libero: Đedović, Medigović, Mijač, Gregović, Midzor, Rakičević. Trener Đedović.
Gorštak – Mediteran (2) 1:2 (21:18, 8:21, 13:15)
Gorštak: Vlahović, Rovčanin, Ivanović, Dožić, Milikić, Ćetković, K. Bulatović, Rakočević, Šćepanović, Lukovac, V. Bulatović, Medenica, Marković, Golubović, Grujić, T. Bulatović. Trener Šćekić.
Mediteran (2): Obradović, Krgović, Kolarević, Zec, Rajović, Pribilović, Rajković. Trener Golubović.
Morača (3) – Libero 2:0 (21:15, 21:16)
Libero: Đedović, Medigović, Mijač, Gregović, Midzor, Rakičević. Trener Đedović.
Morača (3): Lješković, Jovanović, Radonjić, Bogavac, Katurić, Ražnatović, Vukotić. Trener Radusinović.
Ivangrad 2011 – Lovćen (2) 0:2 (17:21, 19:21)
Ivangrad 2011: Mićović, Barjaktarović, Kićović, Raičević, Vešović, Obradović, Jelić, Zekić. Trener Vešović.
Lovćen (2): S. Vujović, Tomašević, D. Vujović, Muratović, Živković, Dapčević, Kaluđerović. Trener Latković.
Budućnost volley (5) – Lovćen (1) 0:2 (9:21, 17:21)
Budućnost volley (5): Kovačević, Radević, Ognjenović, Ivanović, Malović, Đurišić, Brnović, Adžić. Trener Cimbaljević.
Lovćen (1): Prlja, Jovanović, Dapčević, Stojanović, Vujović, Vukadinović, Marković, Miloševivić, Zeković. Trener Latković
Akademija (4) – Lovćen (2) 0:2 (12:21, 19:21)
Akademija (4): Merdović, Martinović, Bešović, M. Jovović, J. Jovović, Adžić, Matović, Dujović. Trener Marković.
Lovćen (2): S. Vujović, Tomašević, D. Vujović, Muratović, Živković, Dapčević, Kaluđerović. Trener Latković.
Nikšić (1) – Lovćen (1) 0:2 (11:21, 16:21)
Nikšić (1): Roganović, H. Mišković, M. Mišković, A. Nikčević, An. Nikčević, Bojić, Radulović, Marojević, Popović. Trener Bojić.
Lovćen (1): Prlja, Jovanović, Dapčević, Stojanović, Vujović, Vukadinović, Marković, Miloševivić, Zeković. Trener Latković
Gimnazijalac (2) – Nikšić (2) 2:1 (17:21, 21:16, 15:12)
Gimnazijalac (2): Vasiljević, Krašovec, Grbović, Folić, Đonović. Trener Čović.
Nikšić (2): Joković, Tadić, Vujačić, Vujović, Janjušević, Šekarić, Žugić, Kasalica, Đonović, Kostić. Trener Bojić.
Budućnost volley (6) – Top volley (5) 1:2 (19:21, 21:7, 12:15)
Budućnost volley (6): Zonić, Gilić, Lečić, Đorđević, Radonjić. Trener Cimbaljević.
Top volley (5): Šegrt, Đikanović, Drajović, Rešetar, Raičeković, N. Bojanović, Ne. Jeftić, Ni. Jeftić, S. Pejović, L. Pejvović, L. Bojanović, Mugoša,Racković, Orlić, Vujošević, Ćirić. Trener Popović.
Nikšić (2) – Top volley (5) 2:0 (21:5, 21:14)
Nikšić (2): Joković, Tadić, Vujačić, Vujović, Janjušević, Šekarić, Žugić, Kasalica, Đonović, Kostić. Trener Bojić.
Top volley (5): Šegrt, Đikanović, Drajović, Rešetar, Raičeković, N. Bojanović, Ne. Jeftić, Ni. Jeftić, S. Pejović, L. Pejvović, L. Bojanović, Mugoša,Racković, Orlić, Vujošević, Ćirić. Trener Popović.
Tempo (1) – Tempo (2) 1:2 (21:18, 14:21, 14:16)
Tempo (1): Kovačević, Nikčević, Todorović, Niković, Zečević, Mijušković, Doderović, Mrkajić, Perović, H. Pejović, Hodžić, Kustudić, Marojević, Mihć, U. Pejović. Trener Vulanović.
Tempo (2): S. Backović, Ostojić, Šapurić, Đurović, Perović, A. Backović, Abramović, V. MIljanić, Ampovski, Vorotović, Gvozdenović, Babović, Goranović, Međedović, M. Miljanić. Trener Vulanović.
Akademija (3) – Tempo (1) 0:2 (15:21,13:21)
Akademija (3): Marić, Medenica, Borišić, Brkan, Laković, Kafić, Janković, Erceg, Babiuć, Pantić. Trener Popović.
Tempo (1): Kovačević, Nikčević, Todorović, Niković, Zečević, Mijušković, Doderović, Mrkajić, Perović, H. Pejović, Hodžić, Kustudić, Marojević, Mihć, U. Pejović. Trener Vulanović.
Albatros (2) – Budućnost volley (1) 2:0 (21:13, 21:4)
Albatros (2): Glušac, Aničić, Vujnović, Todorović, Kadić, Kuburović, Perović, Simović. Trener Obradović.
Budućnost volley (1): Marković, Đurišić, Džudović, Šiškić, Vukčević, Ostojić. Trener Šofranac.
Libero CT (2) – Akademija (1) 1:2 (21:23, 21:15, 8:18)
Libero CT (2): Joketić, Milić, Pali, Milašević, Vujović, M. Ivanišević, Martinović, Krivokapić, Mirović, T. Ivanišević, Kapa. Trener Radunović.
Akademija (1): Sindik, Đinović, Đurđić, Mrvaljević, Matijević, T. Bošković, I. Bošković, Zornija. Trener Marojević.
Akademija (3) – Budućnost volley (1) 2:0 (21:14, 21:18)
Akademija (3): Marić, Medenica, Borišić, Brkan, Laković, Kafić, Janković, Erceg, Babiuć, Pantić. Trener Popović.
Budućnost volley (1): Marković, Đurišić, Džudović, Šiškić, Vukčević, Ostojić. Trener Šofranac.
Akademija (1) – Tempo (3) 0:2 (19:21, 15:21)
Akademija (1): Sindik, Đinović, Đurđić, Mrvaljević, Matijević, T. Bošković, I. Bošković, Zornija. Trener Marojević.
Tempo (3): Lalatović, Backović, Vulanović, Knežević, Gardašević, Pejović, Čizmović, Purović. Trener Vulanović.
Libero CT (2) – Budućnost volley (3) 0:2 (17:21, 10:21)
Libero CT (2): Joketić, Milić, Pali, Milašević, Vujović, M. Ivanišević, Martinović, Krivokapić, Mirović, T. Ivanišević, Kapa. Trener Radunović.
Budućnost volley (3): Adžić, Memedović, Peković, Kosanović, Dautović, Osrajnik. Trener Cimbaljević.
Akademija (4) – Tempo (3) 1:2 (8:21, 21:16, 10:15)
Akademija (4): Merdović, Martinović, Bešović, M. Jovović, J. Jovović, Adžić, Matović, Dujović. Trener Marković.
Tempo (3): Lalatović, Backović, Vulanović, Knežević, Gardašević, Pejović, Čizmović, Purović. Trener Vulanović.
Gimnazijalac (1) – Top volley (1) 2:0 (21:14, 21:15)
Gimnazijalac (1): Mjesešević, Ćorović, Smolović, Marić, Franović, Vučković, Ercegović. Trener Čović.
Top volley (1): Razić, Pavlović, Kalezić, Milanković. Trener Popović.
Net (2) – Top volley (2) 2:0 (21:8, 21:12)
Net (2): Pejović, Jovanović, Raičević, S. Tošić, M. Tošić, Džudović, Vukčević, Kasalica. Trener Radomirović.
Top volley (2): Šćepanović, Đ. Preradović, Radusinović, Milović, M. Preradović, Milovanović. Trener Popović.
Net (1) – Top volley (4) 2:0 (21:14, 21:11)
Net (1): Dragović, Pođanbin, Popadić, Mugoša, Vukčević, Đošić, Brajović, Terzić. Trener Radomirović.
Top volley (4): Kovačević, Miličković, Grujić, Radović. Trener Popović.
Top volley (1) – Net (2) 2:1 (19:21, 21:15, 15:8)
Top volley (1): Razić, Pavlović, Kalezić, Milanković. Trener Popović.
Net (2): Pejović, Jovanović, Raičević, S. Tošić, M. Tošić, Džudović, Vukčević, Kasalica. Trener Radomirović.
Net (1) – Top volley (3) 2:0 (21:14, 21:16)
Net (1): Dragović, Pođanbin, Popadić, Mugoša, Vukčević, Đošić, Brajović, Terzić. Trener Radomirović.
Top volley (3): Koprivica, Keković, J. Vuković, K. Vuković. Trener Popović.
Herceg Novi je novom dominantnom pobjedom, bez izgubljenog seta, zaokružio fenomenalnu sezonu. Iako je u trećem meču finalne serije plej-ofa EPCG Superlige viđena koliko toliko izjednačena igra, branilac titule, Galeb Liko Soho Group nije mogao da osvoji utješni set. Na kraju 3:0 (25:22, 25:13, 25:19) za Herceg Novi koji je u istorijskoj sezoni osvojio duplu krunu, nakon osvajanja Kupa Crne Gore početkom aprila.
Foto: Vuk Ilić
Čestitke mojoj ekipi na cijeloj sjajnoj sezoni i što se tiče prvenstva i što se tiče Kupa. Kada smo sastavljali ekipu nije nam bila namjera biti tako dominantan, očekivali smo malo veći otpor i drugih ekipa, pogotovo barskih. Mislim da smo svojim pristupom, profesionalizmom i stvaranje moćne, respektabilne ekipe, sve malo pogurali da se trznu, da se pojačaju. Moja velika želja za sljedeću sezonu je da i polufinale i finale crnogorske lige bude pune neizvjesnije, što znači da će i ostale ekipe pokušati da se približe našem nivou i da će tek uz to mlade igračice stasavati uz starije asove i da cijelu odbojku u Crnoj Gori pokušamo, malim koracima, ali vrijednim i krupnim, pokušamo približiti evropskom vrhu”, kazao je Milorad Krunić, trener Herceg Novog.
Čestitao bih ekipi Herceg Novog na zasluženoj duploj kruni. Zaista vrhunski su igrali i dominantno tokom čitave sezone i na kraju zasluženo stigli do oba pehara. Ostaje žal što nismo bilo kompletni da pružimo maksimum, ali zapravo, to je sport. Čestitao bih i mojim djevojkama na pruženom u finalu”, izjavio je trener Galeb Liko Soho Group-a, Petar Koković.
Prvi set trećeg meča nagovijestio je da Galeb ne želi lako da preda krunu. Gošće su pružile najbolji otpor u finalnoj seriji upravo u premijernom setu, više puta imale prednost, i bile u egalu do samog finiša seta, kada je sastav Milorada Krunića dodao gas i poveo sa 1:0, rezultatom 25:22.
U sličnom ritmu nastavile su Novljanke, i ubjedljivo otvorile drugi set – rano stigle do dvocifrene prednosti i povele sa 2:0, nakon što su protivnice svele na svega 13 poena.
U posljednjem setu ponovo solidan otpor Galeba, koji je u nekoliko navrata vodio, čak imao opipljivu prednost, 8:5, ali je Herceg Novi u serijama osvajao poene i nalazio rješenja za probleme. Nakon četiri poena u nizu stigao je preokret, 9:8, pa nakon intervala 4:1 i osjetno vođstvo, 13:9, koje su nakratko Baranke uspijevale da sustignu, ali ne i da odole neumoljivim napadima Novljanki. Na kraju seta 25:19, uslijedilo je veliko slavlje Tatjane Bokan i saigračica.
Upravo je bivša kapitenka reprezentacije Crne Gore, predvonica Herceg Novog ove sezone, Tatjana Bokan, bila najefikasnija, kao u svakom meču finalnse serije. Sakupila je 19 poena, a dvocifrena je bila i Diana Balai sa 11.
“Iskoristila bih šansu da čestitam svojoj ekipi, djevojkama, stručnom štabu, upravi kluba, svima, jer kao što smo najavljivali prije početka sezone – totalna dominacija. To smo i dokazali tokom cijele sezone, ostvarili veliku uspjeh. Istorijski uspjeh mogu slobodno reći. Bez izgubljenog seta završiti i regularni dio i Kup i plej -of do sada niko nije uspio. Čekamo da se sada neko izjednači sa namam, da nas prevaziđe ne može niko. Šta bih rekla? Dupla kruna! Itekako sam srećna!” Zaključila je kapitenka Herceg Novog, Tatjana Bokan.
Natalija Vlaović bila je najefikasnija igračica ekipe Petra Kokovića, sa devet poena, Šarlot Ričards zaustavila se na osam.
“Ekipa Herceg Novog je pokazala da je s razlogom bila favorit sa 3:0 u finalnoj utakmic. Mi smo pokušale da se na kraju maksimalno izborimo sa njihovom kvalitetnom i iskusnom ekipom. Nadam se da smo u nekim segmentima to pokazale, mogle smo još bolje, ali njihov kvalitet je napravio razliku i morala je ova finala utakmica da rezultira ovakvim krajem”, zaključila je kapitenka Galeb Liko Soho Group-a, Teodora Čavić.
Foto: Vuk Ilić
Pehar kapitenki Herceg Novog, Tatjani Bokan, uručio je predsjednik OSCG Cvetko Pajković.
Foto: Vuk Ilić
Zlatne medalje novim prvakinjama Crne Gore i stručnom štabu Herceg Novog dodijelio je Dušan Vukić, menadžer Opštine Herceg Novi.
Foto: Vuk Ilić
Srebrne medalje igračicama i stručnom štabu ekipe Galeb Liko Soho Group uručio je generalni sekretar OSCG Ivan Bošković.
Foto: Vuk Ilić
Medalje službenim licima, sudijama Miloradu Deliću i Slobodanu Kovačeviću, dodijelio je komesar za takmičenje OSCG, Miloš Jovanović.
Herceg Novi četvrti je šampion u istoriji EPCG Superlige od obnove nezavisnosti, nakon rekordera Luke Bar i ekipa Galeb Liko Soho Group i Budućnosti. Sezonu u crnogorskoj ženskoj klupskoj odbojci obilježila je apsolutna dominacija Novljanki, koje ni u šampionatu ni u Kupu nisu ispustile ni set.
Odbojkašice Mediterana slavile su na gostovanju protiv Tempa rezultatom 3:1 (24:26, 25:13, 25:23, 25:18) u prvom meču baraža za EPCG Superligu.
Izabranice Nebojše Vulanovića odlično su otvorile utakmicu i povele na startu 6:1, pa 8:3. Sredinom seta, Tempo je imao prednost sedam poena (17:10), ali su gošće uspjele da se vrate i uhvate priključak 21:21. Na kraju, Tempo je završio set u svoju korist 26:24.
Iako je Tempo poveo 6:3 u drugom setu, Mediteran je pokazao kvalitet, prekenuo rezultat u svoju korist i bez problema izjednačio 25 :13.
Uzbudljivo je bilo u trećem setu koji je bio izjednačen. Pri rezultatu 21:19 za Tempo, trener Mediterana Predrag Ćorluka zatražio je tajm aut, koji je urodio plodom za preokret 23:21. Vanja Matunović poentirala je za ekipu Mediterana i vođstvo u setovima rezultatom 25:23.
Mediteran je poveo u četvrtom setu 8:1 i prednost sačuvao do kraja za set 25:18 i pobjedu 3:1.
Revanš utakmica odigraće se u srijedu u Budvi od 19 časova.
Tempo – Mediteran 1:3
(26:24, 13:25, 23:25, 18:25)
Nikšić – SC “Nikšić”. Gledalaca: 50. Sudije: Nemanja Radivojević i Nikola Pejović.
Tempo: Lučić (libero), Lalatović, V. Backović, A. Backović, T. Vulanović, Ćetković, Đilas (libero), Bulajić, H. Tijanić, Striković, Đurković, D. Vulanović, Knežević, M. Tijanić.
Mediteran: Zvicer, Rajović, Novaković, Matunović, A. Kovačević, Đurašić (libero), Manojlović, Gudelj, Nikaljević, Mijović, Šćekić (libero), J. Kovačević, Delibašić, Zlotvorović
Odbojkaši Budve i Budućnost Volley-a priredili su jednu od najzanimljivijih finalnih serija za titulu prvaka Crne Gore posljednjih sezona. Malo je nedostajalo da prvi put u istoriji završnice plej-ofa gledamo majstoricu, međutim iskustvo igrača Budve i smirenost u završnici donijelo je šampionu novu, petu titulu nakon četiri meča. Srednji bloker Budve, Matija Ćinćur, srećan je zbog najuspješnije sezone u dosadašnjoj karijeri, kod korektora Budućnosti, Bojana Strugara pomiješane emocije.
Matija Ćinćur stigao je u Budvu nakon značajnog iskustva u ekipama Jedinstva i Budućnost Volley-a i već u prvoj sezoni došao do duple krune. Iako jedan od najmlađih, značajno je doprinio u osvajanju pete krune u nizu, sa 39 osvojenih poena u četiri meča finala.
„Dupla kruna sa Budvom veoma mi znači i vidim je kao krunu moje dosadašnje karijere. Još veću čar ima jer je ekipa veoma mlada, sa prosjekom od 21 godine. Odbojka je kolektivna igra i smatram da je ovo uspjeh čitave ekipe, bez zajedništva nema ni uspjeha. Čestitam mojim saigračima i stručnom štabu na uloženom trudu i velikom radu koji nas je doveo do duple krune. Inače, prema svakoj etapi moje dosadašnje igračke karijere, od Jedinstva preko Budućnosti i sada Budve, gajim posebno poštovanje“, zadovoljan je sezonom Matija Ćinćur.
foto: Zvezdana Kujović
Najbolji poenter Budućnost Volley-a, Bojan Strugar, očekivao je tijesnu seriju nakon koje žali što titula nije vraćena u Podgoricu nakon 14 godina.
„Poprilično sam siguran da je ovogodišnje finale bilo možda i najinteresantnije i najneizvjesnije unazad par godina i da je publika mogla da uživa u lijepoj odbojci. Nakon nekoliko dana i dalje osjećam gorčinu i žal za propuštenom prilikom koju smo imali u mečevima koje smo izgubili, jer su vrlo lako te utakmice mogle da odu i u našu korist i da se mi radujemo, samo da smo bili malo više staloženiji u završnicama setova. Međutim, na kraju su nijanse odlučile i pehar je otišao u protivničke ruke i vitrine“ kazao je Strugar.
foto: Stefan Ivanović
Za korektora reprezentacije Crne Gore sezona je bila posebna, zbog povratka u svoj tim.
„Vjerujem da se sve u životu dešava sa razlogom, pa tako i ovaj moj (ne)planirani povratak u matični klub svrstavam u tu kategoriju. Spletom okolnosti i pored nekoliko ponuda, kako prije tako i tokom sezone, jednostavno nisam dobio adekvatan poziv iz inostranstva koji bi zadovoljio moje ambicije i ciljeve, pa sam odlučio da ovu sezonu provedem u klubu koji najviše volim i za koji navijam. Bilo je lijepo opet nakon toliko godina obući plavo-bijeli dres i igrati u svom rodnom gradu. Nažalost, zacrtani sportski cilj nisam ispunio, ali mi je sezona kao i svaka druga mnogo značila i iz nje izlazim još iskusniji, zreliji i okrećem se sljedećim, novim izazovima u karijeri“ ističe Strugar.
I kod Matije Ćinćura pomiješane emocije, jer je u Budućnosti proveo tri lijepe sezone. Međutim, na parketu bio je profesionalac u potpunosti.
„Budućnost je klub u kojem sam proveo tri godine i za koji me veže mnogo lijepih uspomena. Moram priznati da je osjećaj, u najmanju ruku, bio čudan jer to nijesu samo moji bivši saigrači, već moji drugovi. Ipak, svaki sportista se bori za pobjedu, ovoga puta mi smo bili uspešniji. Njima čestitam na dobroj i korektnoj igri, svojom borbom i igrom uljepšali su našu duplu krunu.“
foto: Zvezdana Kujović
Uprkos uspjehu koji će pamtiti, Ćinćur je spreman da napreduje. Ima svega 20 godina, budućnost je pred njim.
„Kao što sam rekao svaki uspjeh prija i znači. Ovdje sam dobio priliku da pokažem koliko mogu i nadam se da sam to iskoristio u velikoj mjeri, ali postoji još dosta prostora za napredak. Jesam jedan od mlađih, ali i ostatak tima činili su mlađi igrači. Svaki dobro odigran poen, utakmica, mnogo znače, uliva samopouzdanje i sigurnost. Međutim mnogo je lakše igrati kada imate podršku od saigrača i ljudi iz stručnog štaba.“
Sjajnu saradnju sa timom i stručnim štabom ističe i Bojan Strugar.
„Moram priznati da je bio zaista lijep osjećaj dijeliti svlačionicu i teren sa svim momcima, jer smo imali od početka do kraja odličnu atmosferu, energiju i slaganje unutar tima. Trudio sam se da svojim radom, zalaganjem i disciplinom utičem pozitivno na mlađe igrače i da dio svog stečenog igračkog znanja prenesem na njih. Vjerujem da im je moje prisustvo na treninzima i utakmicama značilo, a posebno nadolazećim generacijama, koje su ove sezone često imale priliku da budu dio našeg seniorskog treninga, kao i da sam im sa nekim savjetima pomogao .Sa trenerom Boškovićem je bilo sve besprekorno. Bili smo non-stop u komunikaciji, kako na terenu tako i van njega i dijelili mišljenja. Srećan sam zbog njega što je dobio priliku da bude glavni trener ekipe i dokazao da je vrijedan te funkcije.“
foto: Stefan Ivanović
Međusobna podrška saigrača na mečevima i treninzima, kao i stručnog štaba, nešto je što nikada ne izostane u odbojkaškom sportu. Tako je bilo i u redovima ovosezonskih finalista, koji su, saglasni su Strugar i Ćinćur, zaslužili veću podršku publike.
„Iskren da budem, očekivao sam mnogo veću podršku i odaziv ljudi, posebno u našem poslednjem meču na domaćem terenu. To je jednostavno “problem” sa kojim se odbojka u Crnoj Gori godinama susrijeće. Svega par stotina gledalaca je pratilo utakmice finalne serije, a ostale utakmice tokom sezone ne bih ni komentarisao. Mislim da umnogome manjak kvalitetnih profesionalnih klubova i jake lige utiče na samu posjetu. Volio bih kada bi naše ovosezonske utakmice bile okidač da ljudi iduće sezone krenu pomnije počnu da prate utakmice i uživaju u prelijepom sportu kakav je odbojka“, konstatovao je Bojan.
foto: Stefan Ivanović
„To je nažalost istina. Većinom smo praćeni od strane naših porodica i prijatelja, “klasičnih” navijača gotovo i da nema. Mislim da je to velika šteta, jer se imalo šta vidjeti, posebno u završnici plej-ofa. Koliko vidim poslednjih godina isti problem imaju i popularniji sportovi u Crnoj Gori, kao što su fudbal i košarka. Možda bi se na tom polju morala praviti neka strategija na višem nivou. Konkretno odbojka je manje zastupljena i u medijima u odnosu na ostale kolektivne sportove, često se prati samo sporadično. Pritom ne treba zaboraviti da se reprezentacija tri puta plasirala na Evropsko prvenstvo, što je uspjeh za našu zemlju“, zaključio je Ćinćur.
foto: Zvezdana Kujović
Budva je u finalnoj seriji slavila 3:1 u pobjedama, od čega su oba meča odigrana u Podgorici riješena taj-brejkom. Mušku odbojkašku reprezentaciju u avgustu i septembru 2023. godine čeka nastup na Evropskom prvenstvu. Tim Ivana Joksimovića igraće u grupi C u Sjevernoj Makedoniji, a osim selekcije domaćina za rivale imaće još Češku, Dansku, Holandiju i Poljsku.
Ub Simone Petranović smanjio u finalnoj seriji plej-ofa sa Jedinstvom u Superligi Srbije. Nakon pet setova domaće odbojkašice slavile su rezultatom 3:2 (25:17, 17:25, 22:25, 25:22, 15:10), pa je 2:1 u seriji.
U pobjedi Uba važne poene osvojila je naša Simona Petranović, koja je u igru ušla pri rezultatu 1:2 u setovima za Jedinstvo Stara Pazova i prednost 05:13 u četvrtom setu. Simona je upisala tri poena, a poentirala je za 15:10 u petom setu i pobjedu svog tima. Na drugoj strani, za Jedinstvo, Mina Dragović i saigračice ispustile su priliku za osvajanje titule, a naša reprezentativka je na ovoj utakmici osvojila četiri poena.
