Banner

Vojin Ćaćić: Sazreli smo, znamo naše kvalitete

od Jelena
467 pregleda

Nakon 13 godina čekanja, crnogorski odbojkaši su prije dvije i po godine prvi put izborili plasman na Evropsko prvenstvo kao jedna od pet najboljih drugoplasiranih selekcija i nekoliko mjeseci kasnije debitovali na velikom takmičenju. Dvije godine kasnije, izabranici Veljka Bašića su ponovili isti uspjeh, ali sa još boljim rezultatom u kvalifikacijama. Mjesto na EP su izborili sa prvog mjesta u kvalifikacionoj grupi, sa pet pobjeda i porazom, u konkurenciji Grčke, Azerbejdžana i Gruzije.

“Mislim da je prvi odlazak na Evropsko prvenstvo imao neku posebnu draž, jer je bio prvi u istoriji odbojkaške Crne Gore. A već ovaj plasman smo 90 odsto očekivali i bili sigurni, znali smo svoje i kvalitete svih u grupi i nije trebalo da bude problema. Samo je bilo pitanje da li ćemo na EP sa prvog ili drugog mjesta”, kaže za Arenu Vojin Ćaćić, kapiten Crne Gore.

I to što su, praktično, bili ubijeđeni u novi plasman na EP, dovoljno govori o napretku muške odbojkaške reprezentacije, koja do prije dvije godine nikada nije igrala na šampionatu Evrope.

“Mislim da je ova generacija sazrela, jer znamo naše kvalitete, znamo šta možemo, koje su nam jače, a koje slabije strane. Znamo da prikrijemo slabosti, a da se fokusiramo na jače strane. Uz to, mladi momci u reprezentaciji su donijelu tu neku novu energiju, mislim da smo kao generacija i ekipa sazreli, ne osciliramo u igri kao što je, možda, bio slučaj ranijih godina. Konačno imamo stabilnost u igri, može da se desi da jedan set odigramo slabo, da ga ispustimo, ali uglavnom držimo visok nivo igre. S obzirom na grupu koja nije bila nešto preteška, taj prolaz na Evropsko prvenstvo nije dolazio u pitanje”, dodaje Ćaćić.

U odnosu na EP, u ovim kvalifikacijama nije bilo petorice igrača, Gojko Ćuk se oprostio od reprezentacije, Miloš Ćulafić je odlučio da odmori u ovoj akciji, dok su povrijeđeni bili Marko Vukašinović, Božidar Ćuk i Nemanja Peruničić. Kada se Marko Bojić povrijedio u drugom setu na prvom meču sa Azerbejdžanom, činilo se da su stvari krenule po zlu, ali u taboru naše selekcije ni tada nijesu sumnjali u uspjeh.

“Iskreno, ni u jednom trenutku nijesam sumnjao da ćemo uspjeti. Čitave pripreme su Zvicer i Peruničić, dok se nije povrijedio, stvarno, radili fenomenalno i vidjeli su se kvalitet i želja kod njih. Stvarno nijesam sumnjao, jer sam znao da ti momci imaju kvalitet, uđu i zamijene, bilo Bojića ili mene, nebitno, i da uđu u sistem koji trener forsira”.

Crna Gora je u kvalifikacijama po dva puta savladala Azerbejdžan (sa po 3:1) i Gruziju (sa po 3:0), od Grčke je poražena 3:2 na prvom turniru u Tbilisiju, dok je na drugom u Podgorici bilo maksimalnih 3:0 za našu selekciju.

“Nekako su mi dva meča sa Azerbejdžanom ostavila gorak ukus, jer smo ispustili ta dva seta, u dvije potpuno identične utakmice, u Gruziji i Crnoj Gori. Nakon dva lagana seta ispuštamo treći, i onda se mučimo u četvrtom setu, kada na naše iskustvo privodimo kraju i taj set. Ali taj pad u igri u jednom setu dešava se i najboljim ekipama, nije ništa strašno. Protiv Grčke smo odigrali fenomenalne mečeve, posebno u Podgorici, dok Gruziju ne računam pošto su oni dosta slabiji nivo. Generalno, možemo da budemo zadovoljni našom igrom, sa odrađenim pripremama, i sada treba da odmorimo za početak priprema za EP u julu”.

S obzirom na to da je proteklu sezonu i po proveo u Grčkoj, da je sa druge strane mreže imao trojicu saigrača iz Panatinaikosa i trenera, za Ćaćića su dueli sa Grčkom bili specifični, a bio je i od koristi našem stručnom štabu.

“Za mene je bilo posebno igrati protiv svih njih, čitave sezone sam igrao protiv svih tih igrača, jer ih 95 odsto igra u Grčkoj. Znajući kako će njihov trener da postavi taktiku, šta će da traži od svojih igrača, mogao sam da prenesem momcima šta, otprilike, treba da rade. Bilo je preko mreže malo dobacivanja, ali je sve to, naravno, bilo na drugarskoj osnovi. Poslije meča nijesmo previše razgovarali, ali su prezadovoljni uslovima koje su imali u Podgorici, u hotelu i dvorani. Toliko su bili zadovoljni da razmišljaju da dođu ovdje na ljeto na pripreme”.

Za odbojkaše je i te kako bitno da imaju i kontinuitet učešća na velikim takmičenjima.

“To znači i nama starijima, a posebno mlađim igračima, koji su ušli u prvi tim, i već su prošli kvalifikacije, većina njih će biti i na EP. Sigurno je to veliko iskustvo za njih, treba izvući najbolje iz toga, da im to samo bude podstrek da kada mi stariji odemo da oni samo nastave u tom ritmu, da se nastavi kontinuitet učešća na velikim takmičenjima”, zaključio je Ćaćić.

Kapiten pun hvale na račun mladih igrača
Najveći teret u kvalifikacijama su iznijeli Vojin Ćaćić, Rajko Strugar, Aleksandar Minić, Ivan Ječmenica, Blažo Milić, Nikola Lakčević i Ivan Zvicer, koji je zamijenio povrijeđenog Marka Bojića.

Međutim, nikad kao u ovim kvalifikacijama nije bilo toliko mladih igrača koji su dobili šansu da igraju. Ivan Zvicer prije svega, a onda i Miloš Kosović, Milutin Pavićević, Ivan Vlahović… Stariji po godinama i stažu, Luka Babić, Nikola Radonić i Bojan Strugar su igrali više nego obično.

“Ispada da to potenciram, ali je zaista tako. Kao kapiten sam prezadovoljan kakvi su to momci, predobri, radni, vrijedni, kulturni, vaspitani prije svega. Meni je to mnogo bitnije nego igrački kvalitet. Ali i što se njihovih odbojkaških kvaliteta tiče, mislim da crnogorska odbojka ne treba da brine kad mi stariji završimo sa reprezentacijom, jer svako od njih ima kvaliteta, njihovo vrijeme tek dolazi, sigurno će da napreduju”, kaže Ćaćić.

Žal za publikom, ali „navijača“ nije falilo
Ove odbojkaške kvalifikacije, kao i u drugim sportovima, protekle su bez publike na tribinama.

“Ostaje žal što nije bilo publike, sigurno bi bilo mnogo ljepše za sve nas da je bilo publike, da je mogla da nam dođe familija, prijatelji, da gledaju, uživaju i bodre”, rekao je Ćaćić.

Ipak, „crveni“ nijesu bili bez podrške, a imali su je od igrača na klupi, koji su sve vrijeme pravili pravu navijačku atmosferu, horski i organizovano, po uzoru na prave navijačke grupe.

“Momci sa klupe su stvarno napravili fenomenalnu atmosferu. Bio je osjećaj kao da je bilo nekih 200 navijača u sali, koliko su se jako čuli. To je, stvarno, bilo nešto što nas je krasilo na oba kvalifikaciona turnira”,dodao je Ćaćić.

Žrijeb 27. maja u Tampereu
Evropsko prvenstvo će se odigrati od 1. do 19. septembra u Poljskoj, Češkoj, Finskoj i Estoniji. Takmičenje po grupama će se odigrati u Krakovu (A grupa), Ostravi (B), Tampereu (C) i Talinu (D), mečevi osmine finala i četvrtfinala u Gdanjsku, u Poljskoj i Ostravi, u Češkoj, a polufinala, kao i meč za treće mjesto i finale u Katovicama, u Poljskoj.

Žrijeb grupa je 27. maja u Tampereu.

“Ne bih o tome koga bih volio, a koga ne da izvučemo. Ali,ako bude dozvoljena publika, volio bih da igramo u Poljskoj, jer igrati u Poljskoj, pred njihovim navijačima, za sve nas bi bilo posebno iskustvo”, ističe kapiten odbojkaša.

Crna Gora je na prethodnom EP upisala dvije pobjede, falio je samo set za plasman u osminu finala. Da li može bolje na narednom EP?

“Da sačekamo prvo žrijeb, da vidimo sa kim smo u grupi. Ali kako su ove kvalifikacije prošle mnogo bolje i lakše nego prethodne, ako nas sreća posluži što se grupe tiče, mislim da bismo mogli da napravimo taj korak više i prođemo u osminu finala”, dodao je Ćaćić.

Fridrihshafen novi klub
Nakon sezone i po u Grčkoj, u Panatinaikosu, Vojin Ćaćić se seli u Njemačku, jer je potpisao za najtrofejniji klub u Bundesligi – Fridrihshafen, koji je osvojio 13 titula, ali posljednju 2015. godine, od kada primat drži Berlin.

“To je veliki klub, posljednjih godina su stalno u vrhu, prvi ili drugi, sa Berlinom se bore za trofeje. O klubu sam čuo sve najbolje. Tek prave ekipe, ne zna se ko će sve biti u njoj, znam samo da su tamo slovenački dizač Vinčić i njemački korektor Hirš. Nova zemlja, novo iskustvo za mene, nadam se da će sve proći u najboljem redu”, rekao je Ćaćić, prvi crnogorski odbojkaš u Njemačkoj.

Ćaćić je odbojkom počeo da se bavi u rodnom Baru, ali je afirmaciju stekao u Budvanskoj rivijeri, za koju je igrao od 2006. do oktobra 2015. godine. Tokom posljednje dvije sezone u budvanskom klubu, drugi dio sezone je igrao na pozajmicama, u francuskom Renu, odnosno turskom Šahinbej Beledijeu.

Iako je počeo pripreme sa Budvanskom rivijerom, u jesen 2015. je otišao u Iran, gdje je igrao dvije sezone, prvo za Mizan Korosan, a potom Sarmajeh banku sa kojom je bio šampion, prije nego se vratio u Tursku, u Zirat. U Turskoj je igrao i za Inegol Beledije, kratko je bio u poljskom Zavjerćeu, prije nego je otišao u Atinu.

Izvor: www.pobjeda/sport.me 

 

Povezani članci