Definicija odbrane bi bila da je to pravovremeno postavljanje, u pravom trenutku i na pravom mjestu. U suprotnom, igrači su prinuđeni da se bacaju, da prave padove i kroz njih rade odbranu. Odbrana u padu je uvijek iznuđena situacijom u igri. Ukoliko se igrač postavi na pravo mjesto, u pravo vrijeme, odbrana će se odraditi kvalitetno. Naročito se to odnosi na mušku odbojku, gdje lopta ide izuzetno brzo i nema mnogo vremena za ove „manipulacije“.
Već na prvoj fotografiji imamo velikog majstora ove igre, Brazilca Žibu, gdje se vidi klasičan muški upijač. Postoji faza leta i u njoj odigrava loptu, desnom rukom. Ovo je klasičan upijač, on radi to izuzetno dobro, jer je motorički izuzetan igrač. Sve je urađeno kako treba i tu ne treba trošiti mnogo riječi, već samo reći – savršeno.
Na drugoj vidimo da ova odbrana nije baš kroz pad. Riječ je o američkoj univerzitetskoj ligi. Ovo je odbrana gdje je djevojka sakrila glavu, gdje odbrane ustvari nije ni bilo. Čni se da je lopta udarila u njeno rame i odbila se nazad, pa bi je mogli nazvati slučajnom odbranom. Siguran sam da nije namjenska i usmjerena da se uradi, već se samo postavila, lopta je nju udarila. Bila je, ako tako može da se kaže, na pravom mjestu u pravo vrijeme. Niije to bila odbrana kroz pad, mada je eventualno posle napravila.
Primjer poluupijača ili sun, vidi se na narednoj fotografiji, broj 3. Ovaj igrač odigrava loptu, mislim iza zone pet, gdje pokušava da je vrati u teren. Nije tehnički savršeno, apsolutno postoji faza leta, ali lijeva ruka je u vidu nekog oslonca. Svakako da je bilo svrsishodno.
Ponavljam, odbrana u padu je uvijek iznuđena situacijom u igri. Ukoliko se igrač postavi na pravo mjesto, u pravo vrijeme, odbrana će se odraditi kvalitetno. Naročito se to odnosi na mušku odbojku, gdje lopta ide izuzetno brzo i nema mnogo vremena za ove manipulacije kao što se vidi na fotografiji broj 4.
Kod dama je najveća brzina izmjerena 101 kilometara na sat, to je postigla Tijana Bošković nedavno na Olimpijskim igrama, a to je dostižna brzina da se odradi odbrana kroz pad. U muškoj ide preko 120 kilometara, i ako nisi na pravom mjestu teško može nešto da se uradi kroz kretnju, osim ako se nije odbila od pasivnog bloka. Ovo je klasičan primjer desne polvaljke, gdje je lopta odigrana i gdje Japanka ide preko svog desnog ramena. Azijati zbog nižeg rasta imaju bolju motoriku. Sun i povaljka su klasičniji načini odbrana kod djevojaka, dok je upijač specifičniji za muškarce. Kod njih vrlo rijetko se može vidjeti povaljka.
Kada smo se već dotakli te teme, nisam pristalica upijača i suna kod djevojaka, a razlog je morfološke prirode. Mora da se padne na grudni koš, a svaki udarac u tom predjelu kasnije može da izazove neke mikro traume ili neželjene posledice. Iz tog raloga, pošto dugo godina radim sa ženama, apsolutno pokušavam da zabranim da ne rade sun. Kad povuče igra onda se desi, ali one treba da rade povaljke, jer pad na leđa jeste zato da bi se zaštitio grudni koš. Povaljka se radi i sa strane i naprijed. To je nešto za školu odbrane, kao savjet trenerima koji rade sa devojčicama, da izbjegavaju sun, poluupijač i upijač, jer to nije ženski elemenat. Postoje dvije vrste povaljke, prva je klasična, a druga je „svrdlo“, što je ranije bilo izuzetno karakteristično za Ruskinje. To je pad koji se dešava oko svoje ose, može da se ide i naprijed i u stranu, a opasanost je da se prilikom tog izvođenja dođe do povrede unutrašnje strane koljena.
Ovdje, na fotografiji broj 5 ova igračica je faktički isto kao Japanka malo prije, ali u desnu stranu i sa dvije ruke. Ovo je iznuđen pad, jer ako neko u zoni pet, kao ona, odigrava sa lijeve strane, znači da se nije dobro postavio. Igrači u toj zoni, treba da rade odbranu ispred sebe i u desnu stranu. Ne u lijevu, jer je to aut. Ova je silom prilika pošto je lopta u terenu, ali je pra
vilno odrađeno. Imamo kontakt sa tlom, a kasnije će biti i kontakt rukom i okret oko desnog ramena.
Ovo, na slici broj 6 je nešto što ne podržavam, vidi se faza leta, a ne vidim let naprijed nego uvis, i biće prilično bolan kontakt s tlom. Odigrala je loptu i leti dalje, muški upijač koji je uradila žena. Faza leta koju ne preporučujem kod žena.
Klasičan sun se vidi na fotografiji broj 7, kontakt sa tlom gdje se čeka da lopta udari. Ali ovo je beskorisno. Zašto? Djevojka je već izašla van granica. Ovim odigravanjem lopta će samo odskočiti ispred nje, neće je vratiti u teren nazad, nego iznad, a onda će ova druga desnom povaljkom morati da čupa. 
Ovo je varijanta „bacam se da bih se bacao“. Trebalo je da uradi lijevu povaljku i da vrati loptu ka terenu. Igrači nisu dovoljo obučeni da rade obije povaljke podjednako. Srednjaci, libera, moraju da imaju specijalizaciju desne povaljke da im to bude savršeno. „Zona 1“, odnosno dizači i korektori, da rade lijevu povaljku, a igrači „zone 6“ moraju i jednu i drugu da znaju podjednako. Ne znači da ovi prethodni ne treba da znaju i drugu stranu, baš zbog ove situacije. Ovaj igrač je u „zoni 5“ mora da radi lijevu povaljku.
Jedan od najboljih igrača na svijetu svih vremena, Karč Kiralji u još jednoj školskoj varijanti upijača, na slici broj 8. Vidi se faza leta, kao kod Žibe samo iz drugog ugla, možda može još bolje da se vidi. Lijeva ruka, po odigravanju će da napravi kontakt sa tlom da ublaži pad. Besprekorno.
Ukratko o narednoj fotografiji , broj 9, jer se radi o zaštiti smečera koja takođe pripada elementu odbrane. Japanka sa, brojem 14 je smečovala, a djevojka iz „zone 6“ uradila je zaštitu i odbranila loptu.
I na kraju još jednom ono što ne volim i ne preporučujem, iako je odrađeno sjajno. Upijač koji je Kineskinja izvela na fotografiji 10 je za najvišu ocjenu, ali taj elemenat definitivno nije za žene.
Izvor: odbojka-volleyball.com