Šta znači nastup na internacionalnom turniru, odmjeravanje snaga sa jakim, jačim reprezentacijama, najbolje je pokazao primjer muške U16 reprezentacije Crne Gore.
Najbolje to ilustruju i riječi 15-godišnjeg Vukote Čelebića, prvog blokera “Zimskog kupa nacija”, koji je prošle sedmice igran u italijanskom Pordenoneu.
Foto: OSCG
Vidjeli smo koliko smo zaista dobri!
Da nije bilo mečeva sa Mađarskom i Češkom, pobjeda od po 3:0, da nije bilo dva poraza od Japana – 3:2 u grupi, 3:0 u finalu, možda mladi izabranici Miljana Boškovića još ne bi bili svjesni koliko su zapravo dobri.
Crna Gora je u jakoj konkurenciji zauzela drugo mjesto na turniru – premašila sopstvena očekivanja, ne i mogućnosti.
Igrali smo sjajno, mnogo bolje nego što smo očekivali. U nekim razgovorima između nas samih očekivali smo možda da ćemo pobijediti samo Vojvodinu, a od mečeva sa Češkom i Mađarskom rezultatski nismo očekivali ništa – osim da se borimo i da damo sve od sebe. Ipak su to velike nacije, reprezentacije koje imaju ogromnu bazu odbojkaša i gledali smo na njih kao na favorite. ‘Razbili’ smo ih po 3:0! Slična je priča i Japan, u pitanju je prava odbojkaška velesila. U grupi smo izgubili tijesno, u pet setova. Kada smo došli do finala bili smo već iscrpljeni, koristili smo manju grupu igrača, naš šestoro je iznijelo najveći teret i nismo imali svježine da odigramo još jedan takav meč, priča Čelebić.
Zimski kup nacija otvorio je horizonte.
Sada već razmišljamo o kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Razmišljamo o tome koliko smo dobri, spremni i samouvjereni da se plasiramo na završni turnir. Imamo kvalitet, to je sada jasno.
Čelebić ima samo 15 godina, a već je velika uzdanica Budve – kadetske, juniorske i seniorske ekipe. Veliku minutažu ima na mečevima EPCG Superlige, gdje Budva brani duplu krunu.
Iz Pordenonea se vratio sa nagradom najboljeg blokera turnira, ispunjen samopouzdanjem ali, kaže, u glavi isti kao što je bio i ranije.
Foto: OSCG
Ne bi valjalo da me promijeni ta nagrada. Siguran sam da neće. Čvrsto sam na zemlji, želim da nastavim, želim da igram još veće turnire, da osvajam još veće nagrade.
U Budvi ima sve što mu je potrebno.
Iskreno, nisam očekivao da imam ovoliku minutažu, u ovim godinama. Sviđa mi se što Budva puno ulaže u mlađe kategorije, u svoju školu. Želimo da osvojimo titulu, da odbranimo duplu krunu, imaćemo dobrog rivala u ekipi Budućnosti, koja se pojačala, vratila je Zvicera, ali mislim i dalje da smo bolji. Biću zadovoljan ako dam svoj doprinos kao što sam davao do sada.
Zanimljivi su Vukotini počeci. Nije to bilo davno, u rodnom Cetinju. Zaljubio se u odbojku i imao je sve, osim – klub.
Volio sam odbojku od malena, čekao sam da se formira klub. Na moju sreću, to se desilo 2022. godine. Igrao sam jednu sezonu u Lovćenu, a onda me vidio trener Miljan Bošković i pozvao da dođem u Budvu. Tu sam od septembra 2023.
Na Cetinju nije bilo kluba, ali se Vukota, uprkos tome, vezao za odbojku. Na interesantan način.
Svo moje društvo gledalo je animirane japanske filmove, ili crtane filmove, kako god, zovu se ‘Haikyuu’. Jedan od njih donosi priču o odbojci – ‘to the top’, do vrha! Eto, ja sam to gledao i toliko zavolio odbojku da sam rekao sebi da moram da počnem da treniram.
Od japanskih animiranih filmova do finala protiv Japana, nedavno u Pordenoneu.
Uvijek sam želio da igram protiv velikih reprezentacija, eto ispunila mi se želja u Italiji. Japan je odbojkaška velesila i jedna od zemalja u kojoj bih volio da igram jednog dana. Imponuje njihova disciplina, radna etika. Uživao sam igrajući oba meča, nadam se da ću uskoro opet dobiti priliku, i ja i moji saigrači.
Vukota Čelebić je i preko TV ekrana vezan za odbojku.
Grozničavo pratim sve. Omiljeni igrač mi je Flavio Gualberto, brazilski srednji bloker, koji igra za italijanski Trentino volej. Od naših igrača, mnogo mi se sviđa način igre Matije Ćinćura, koji je do prošle sezone bio sa mnom u Budvi, sada je u Sloveniji. Mogu da kažem da me i on dodatno podstakao da budem još bolji.
Ne zapostavlja ni školu, naprotiv – odličan je đak Srednje mješovite škole ‘Danilo Kiš’, gdje je trenutno u prvom razredu.
Njegovi snovi nisu samo sportski.
Imam i odbojkaške, ali i akademske ciljeve i želim da ih ispunim. Računam da bi sa 18 ili 19 godina mogao da postanem seniorski reprezentativac Crne Gore. Ništa me neće zaustaviti na tom putu.