Oni koji je dobro poznaju kažu da je riječ o djevojci kakve se ne srijeću na svakom koraku. Da je ličnost u punom značenju te riječi, lider koji djelove zajedničkog rada sastavlja u cjelinu veselog i lijepog druženja. Da je na treninge dolazila i bolesna, i pod temperaturom, i povrijeđena, da ne pamte da je neki preskočila, da je jednostavno ništa ne može zaustaviti. Da odbojku voli gotovo koliko porodicu, a porodicu najviše na svijetu. A njen trener kaže da je ove sezone stasala u “pravu odbojkašicu”. Milica Tufegdžić, dvije godine zaredom najbolja sportistkinja Herceg Novog, poput ptice po kojoj je klub za koji nastupa – Albatros, dobio ime, vinula se u odbojkaške visine. A taj let tek je počeo…
“Zadovoljna sam napretkom koji je moj klub ostvario, samim tim i ja u njemu. Prvu ligu igramo tek drugu godinu. Za te dvije godine odigrala sam jako kvalitetne i dobre utakmice protiv jakih klubova, koji se godinama takmiče u Prvoj ligi, pa sam zahvaljujući svakoj utakmici napredovala, a i radila na greškama koje su se dešavale. Tako sam, uz pomoć trenera i saigračica, sve to popravljala na treninzima. U ovoj sezoni po mojem ukusu bile su utakmice koje sam odigrala protiv Jedinstva, Budućnosti, Morače, Luke Bar…”, kaže srednja blokerka Albatrosa, četvrtoplasirane ekipe u Prvoj crnogorskoj ligi.
Milica će 19. ovog mjeseca proslaviti 23. rođendan. Rođena je u Kotoru, a odrasla u Herceg Novom, gradu u kojem se probudila njena ljubav prema odbojci. Student je treće godine Fakulteta za menadžment u Meljinama, smjer “Turizam i hotelijerstvo”, kako kaže, “zahvaljujući opštini Herceg Novi, koja mi je taj fakultet i obezbijedila”. A ona se svakim danom dokazuje i van odbojkaškog terena.
“Bila sam dio organizacije ‘Maškare’, koja promoviše naš grad i praznik mimoze. Takođe, bila sam volonter u organizaciji ‘Nova šansa u Novome’, gdje sam shvatila vrijednosti života i naučila da cijenim prave stvari. U ljetnjem periodu obavljala sam djelatnosti koje su vezane za moj smjer na fakultetu, a ljeti takođe, kad već nemamo treninge, učestvujem na turnirima u odbojci na pijesku.”
I na pijesku je jednako uspešna kao i u dvorani – jednom je proglašena za najbolju igračicu Lige odbojke na pijesku, osvojila je prvo mjesto u miks-dublu, dva puta je bila druga u Ligi u konkurenciji djevojaka, a dobila je i nagradu kao koordinator takmičenja. Najvrednija priznanja svakako su ona za najbolju sportistkinju Herceg Novog u 2019. i 2020. godini.
“Ta priznanja mi jako puno znače, to će me samo dodatno motivisati da ispunim naredne želje i ciljeve. Ona su rezultat mog napornog truda i rada. To su definitivno moje dvije najuspješnije godine od kada treniram odbojku.”
A odbojku je počela da trenira sa devet godina…
“Tada je prvi put otvoren klub u Herceg Novom. Od tog prvog dana, mog prvog treninga, dodira sa odbojkaškom loptom, rodila se ljubav prema odbojci i od tada pa do danas ta ljubav nije prestala. Odbojka mi je uvijek bila na prvom mjestu, čak ispred škole, s tim da sam uvijek bila redovan đak, a danas student. Rijetko se dešavalo da izostanem sa treninga, iako ne živim blizu sale i uprkos lošim vremenskim prilikama, uvijek bih našla način da prisustvujem treningu. Može se reći i da mi je odbojka promijenila život na bolje. Bacila sam se u sport i to je jedino što me trenutno interesuje.”
Za sve što je postigla zasluge pripadaju…
“…Branki Obradović! Volim da joj kažem da je ona moja druga majka. Bilo je više trenera koji su sa mnom radili, ali jedna je i najbitnija Branka i ona će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Pored nje sam i više zavoljela odbojku”, ističe Milica.
Kao osobu i sportistu kakva bi voljela da postane, Tufegdžić za primjer uzima samo godinu stariju reprezentativku Srbije.
“Svako ima svog idola, uzora i nekoga ko mu svojim uspjesima budi želju da bude još bolji u tome što radi. Pratim odbojkašicu Tijanu Bošković, jednu od mojih uzora, koja me svojim uspjesima i ljubavlju prema odbojci podstiče da svakog dana budem bolja. Želja mi je da i ja jednog dana budem uzor mlađim generacijama koje kreću da se bave odbojkom i da im svojim djelima dokažem da se svaki trud isplati.”
Jedna želja, međutim, još joj se nije ostvarila…
“Nikada nisam imala priliku da budem pozvana ni u jednu reprezentativnu selekciju. Možda sam izgubila svaku šansu za to. Ali, nikad se ne zna šta nas sjutra čeka, možda se i to desi, ništa ne isključujem. Igram za svoj tim jer to volim, a i želim da se oprobam u nekom većem klubu. Uvijek sam imala želju da se oprobam u nekim jakim klubovima, u nekim jačim ligama i većim državama. Trenutno imam veliku želju i volju da sada to ostvarim. Nadam se da će se moj trud isplatiti”, zaključuje Milica Tufegdžić.
Branka Obradović: Poziv za reprezentaciju bila bi nagrada za Milicu
Za odlične igre Milice Tufegdžić, ali i kompletne ekipe Albatrosa, zaslužna je Branka Obradović. Njena ocjena svojih odbojkašica, a pogotovo Milice sa kojom sarađuje već sedam godina, posebno je značajna.
“Kao Milicin trener mogu reći za nju sve ono što ona sigurno neće, pošto je skromna, veoma lijepo vaspitana i dobra djevojka. Teško je opisati sve njene kvalitete, počev od želje za radom, volje da napreduje, posvećenosti, pa do činjenice da ona uvijek vuče ekipu naprijed na terenu, a van terena da budu zajedno. Mi smo kao porodica, ja njih doživljavam kao svoju djecu, a one mene kao roditelja. Sjajna smo ekipa u kojoj Milica zauzima posebno mjesto. Napreduje iz godine u godinu, a ove je stasala u pravu odbojkašicu. Pronašla se na poziciji srednjeg blokera i sigurna sam da zaslužuje da se nađe barem na širem spisku crnogorske reprezentacije. Bila bi to nagrada za sav njen rad i odricanja, ali i sjajne igre koje pruža već nekoliko godina, a naročito ove sezone”, kaže Branka Obradović.