Bar i ženska odbojka – to je neraskidiva veza.
Zašto Baranke ne igraju, recimo, košarku ili rukomet – pitanje je za jednu od najboljih crnogorskih igračica svih vremena Mariju Milović.
„Ko kaže – ja sam dvije godine igrala rukomet, prije nego što sam prešla na odbojku“, kazala je Marija za Sportfem.
Na kraju se, dakle, ipak došlo do toga da skoro sve barske djevojke ozbiljnu sportsku karijeru naprave na odbojkaškom terenu.
„Trenirala sam rukomet, a Sonja Simonovska je bila uporna da me dovede na odbojku. I tako je počelo, a relativno kasno – sa 14 godina, što je u odnosu na današnje vrijeme zaista neuobičajeno“, kaže Marija Milović, srednja blokerka.
Za prave stvari nije, međutim, kasno – iza nje je uspješna karijera, igranje u pet zemalja, trofeji, prijateljstva.
„Počela sam, naravno, u ekipi Luke Bar, u mlađim selekcijama, brzo sam priključena prvom timu, još dok je bila zajednička liga. Uslijedio je odlazak u beogradski Poštar i igračko sazrijevanje, u jakoj ekipi, koja je igrala Ligu šampiona, sa velikim trenerom Darkom Zakočem. Bilo je naporno, krvavi rad, ali veliko iskustvo“, sjeća se Milović, koja je u Poštaru igrala, između ostalih, sa ikonama srpske odbojke Silvijom Popović i Stefanom Veljković, kao i Jasnom Majstorovi.
Napor, „kravi rad“ – sve to prati život profesionalne sportistkinje, ali sport se potrudi da dođe nagrada.
„Ne može svako da bude uspješan, nema garancija za to, ali sport je veoma značajan sa više aspekata – za razvoj ličnosti, za sazrijevanje, donese mnogo radosti, divnih prijateljstava. Bez dileme, preporučila bih svima da krenu u tu avanturu“.
Marija uskoro puni 32 godine, sa ove vremenske distance ističe da je njen izbor došao spontano.
„Kada sam shvatila da ću da budem odbojkašica? Iskreno, ne znam, sve je išlo prirodnim tokom. Nikada nisam imala nezdrave ambicije, kada sam ja počinjala bilo je drugačije nego danas. Mislim da danas djevojčice i dječaci imaju veći pritisak, uglavnom od roditelja“, ističe Marija.
Nakon Beograda, odbojkaški put vratio ju je nazad u Bar, a od 2014. godine je u inostranstvu – Poljska (PTPS Pila), Francuska (Kale, Venel, San Rafael, Evre), pa Rumunija (Voluntari).
„Moje prvo iskustvo je bilo u Poljskoj, jako mi se svidjela odbojka u toj zemlji. Popularan sport, pune dvorane, odlična atmosfera“, kaže Marija.
U Francuskoj je osvojila i veliki trofej, Kup takmičenje, u dresu Venela, provela je pet godina u toj zemlji.
„Bilo je lijepo, navikla sam na život u Francuskoj. Zapravo, gdje god sam igrala osjećala sam se ugodno, stvorila sam fina prijateljstva. Osjetila sam lijepu stranu sporta“.
Ali, i drugu stranu – prije dvije godine doživjela je tešku povredu.
„Polomila sam zglob desne ruke i stradali su ligamenti lijevog koljena. Tijelo je bilo izloženo naporima, nije moglo da izdrži. Ali, oporavak je bio najbolji mogući, Francuzi imaju sjajnu zdravstvenu njegu i organizaciju, voljela bih jednog dana da i mi imamo nešto slično. U svakom slučaju, dobro se završilo, nastavila sam“.
„Bila sam na prekretnici, mislila sam da završim karijeru, već sam počela da razmišljam o tome gdje ću da odradim pripravnički. Sjećam se da mi je Tanja Bokan rekla – zar ti nisi u penziji. Malo je falilo, ali je došao poziv iz Rumunije, iz Voluntarija, priča je bila lijepa, klub ozbiljan i organizovan. Imaju košarku i žensku odbojku, više, naravno, ulažu u košarku (smijeh), ali sve se lijepo složilo. Ostajem još godinu, dogovorili smo se“, kaže Marija Milović.
A kasnije…
„Nema planova. Kao mlađa sam planirala, sada ne. Samo da zdravlje posluži, vidjećemo sve“, ističe Marija, koja je u karijeri osvojila 11 trofeja.
Sa Lukom Bar ima dvije titule (2013, 2014) i četiri Kupa (2011, 2012, 2013, 2014), sa beogradskim Poštarom ima po dvije duple krune (2008, 2009), a sa Venelom Kup Francuske (2017).
Dvije diplome, pet jezika
Pored uspješne odbojkaške karijere, Marija Milović ima i dvije diplome – sportskog menadžmenta koju je stekla u Beogradu, te turizma, koju je dobila u Budvi.
„Dok sam bila u Srbiji dvije godine bilo je teže, jer su treninzi i takmičenja bili u zgusnutom rasporedu. Srećom, profesori su imali razumijevanja, nismo morale da idemo na svako predavanje, zaista su nam izlazili u susret. Kada sam se vratila u Crnu Goru, u Luku Bar, imala sam više vremena za učenje, jer ritam u klubu nije bio tako naporan kao u Poštaru. U svakom slučaju, može sve da se stigne, jako je važno da se uz sportsku karijeru gradi i akademska“, ističe Marija.
Uz odbojku je dobila i „nezvanične“ diplome – poznavanja jezika.
„Engleski je bazični, a govorim poljski, španski, pa i slovački… Slovački sam naučila uz pomoć saigračice, koja je bila uz mene dok sam bila povrijeđena. Naravno, i francuski, koji planiram i da usavršavam, čim budem mogla. Znate, zaboravi se dosta, ako se ne priča često“, kaže Milović.
Peh sa reprezentacijom
Marija Milović je dugogodišnja reprezentativka Crne Gore, nije imala sreće da sa nacionalnom selekcijom ode na veliko takmičenje.
„Nismo imale sreće nedavno u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Prvo je Tanja Bokan bila pozitivna na koronavirus, ja sam došla sa negativnim testom, a na testiranju kod nas bila sam pozitivna. To su veliki pehovi, baš šteta, mislim da smo imale dobru šansu. Ali, i to je sport“, ističe Marija.
Izvor: sportfem