Banner

Igor Kolaković: Dokle god imate glad za uspjehom, na dobrom ste putu

Proslavljeni crnogorski odbojkaški stručnjak Igor Kolaković za portal Sportski.me govorio je na temu: “Kako sam uspio u sportu”

od Mirjana
542 pregleda

Nekadašnji kapiten i šef stručnog štaba u zlatnim godinama Budućnosti, sada selektor odbojkaša Srbije je mladim sportistima (koji žele da uspiju u sportu) podjelio savjete, znanje, bogato iskustvo. 57-godišnji Podgoričanin sa „orlovima” je bio prvak Evrope 2011, ima tri bronze sa najvećih takmičenja (dvije kontinentalne i jednu svjetsku), a dva puta je nastupao i na olimpijskim igrama.

Sa velikim uspjehom Igor je sa klupe predvodio poljski Varte Zavijerće te slovenački ACH volej, francuski Kan, a bio je i selektor Irana, u periodu od 2017. do 2020. godine.

„Uspjeh u sportu možemo posmatrati na različite načine. U suštini, to znači, postizanje cilja, koji ste postavili u određenoj sportskoj aktivnosti. To može biti povezano sa ostvarivanjem najboljeg mogućeg rezultata, osvajanjem medalje, postizanje boljih rezultata od prethodnika ili postizanje rezultata u zavisnosti od uslova i ekipe koju imate. U svakom slučaju, kada postavite određene ciljeve pred sobom, morate da ih postavite objekitvno, da bi mogli da pričate o uspjehu. Nekad, krajnji rezultat, ne mora da znači da smo postavili i uspjeh, sve zavisi od okolnosti u kojima se taj uspjeh postavlja“, kazao je Kolaković na početku razgovora za Sportski.me.

Je li talenat neki prvi preduslov za uspjeh. Talenat bez kojeg se ne može?

„Talenat može da bude faktor koji utiče na to koliko brzo ćete brzo i lako usvojiti određene vještine. Ali, isto tako ne može biti jedini preduslov za uspjeh. Mnogi ljudi su ostvarili veliki uspjeh u svojim karijerama, bez velikog prirodnog talenta. Oslanjajući se prije svega na disciplinu, rad, upornost, istrajnost….Svakako, da je talenat korisno imati, ali nije prvi i određeni uslov za postizanje rezultata, ili za ostvarivanje velikog uspjeha“.

Koliko je važan motiv? Motiv da se dođe do cilja?

„Motivacija je jako važan faktor u postizanju određenih ciljeva, naročito u sportu. Bez motivacije, ljudi bi bili skloni odustajanjima, ne bi bili motivisani za naporan rad, naročito u momentima, kada se to graniči sa trenutkom odustajanja. Mnogi faktori utiču na motivaciju, imamo unutrašnje i spoljašnje faktore. Najbitniji su faktori koji polaze iz nas samih, koji postavljaju granicu onome čemu stremimo. Kada govorimo o talentu, ostalim faktorima uspjeha, svakako da je motivacija jedna od najvažnijih“.

Glad za uspjehom i radovanje svakom treningu, a pogotovo utakmici. Većina uspješnih sportista naglašavaju kako je ovo izuzetno bitan faktor?

„Dokle god imate glad za uspjehom – vi ste na dobrom putu, što se tiče rada i očekivanja određenih rezultata. Izuzetno je bitno da dolazite sa motivacijom na trening sa voljom za uspjehom – što treneri nazivaju: „Glad za uspjehom i rezultatom“ – to je jedna vrsta motivacije, koja dolazi iz proizilazi izvora, naravno, opet i na to mogu da utiču spoljašnji uticaji. Kada, već pominjemo baš glad, to je najveći mogući podsticaj za sportiste, koji može da postoji i dokle god imaju volje i želje da se pojave na treningu da rade na sto posto, oni su spremni i za postizanje velikih rezultata“.

Uloga roditelja (u razvoju sportista) nekad zna biti mač sa dvije oštrice. Kako Vi gledate na to?

„Danas se više govori o faktoru roditelja, kao ograničenju i kao kočinici razvoju mladih sportista i sportista uopšte. Mislim da oni u stvari svojim pravim odnosom, podrškom koju treba da daju, treba da budu jedan od najznačajnih faktora. Međutim, danas se događa da određeni roditelji imaju projekciju svoje perspektive kroz uspjehe svoje djece, ili eventutalno da liječe komplekse svojih neuspjeha u sportu. Ako su bili veliki sportisti da precjenjuju mogućnosti svoje djece i traže od njih ista dostignuća. Mislim, da danas roditelji, globalno nisu podrška razvoju sportista, veća su kočnica. Oni bi morali da svojim umjerenim odnosom, podrškom biti vrlo važan fakor razvoja sportista“.

Karakter?

„Karakter je ono što današnji treneri, takođe vole da naglase kod igrača, da je karakter možda i važniji od bilo kojeg drugog kvaliteta – tehničkog, možda i fizičkog…Imate dosta sportista koji imaju vještine, ali nemaju karakter koji dolazi do izražaja u teškim momentima, u najvećim mogućim stepenima stresa, na velikim takmičenjima…Bez karaktera nema medalja“.

Koliko je bitan taj faktor prepoznavanja odluke (dobre)…često ti detalji znaju da prelome?

„To je vještina koja se razvija kroz iskustvo. Mislim da iskusni igrači i sprotisti, prepoznaju te odluke u pravom trenutku. Brzina odlučivanja kod sportista i trenera je jako bitna u karijerama. Naravno, da je iskustvo tu najbitniji faktor. Iskustvo je gomila promašaja i gomila loših odluka koje smo donijeli i na osnovu kojih smo izgradili iskustvo, u boljem i bržem donošenju odluka“.

Sreća? Koliko je važna?

„Često čujemo to, da je u sportu jako važno imati sreću. Ja sam jedan od rijetkih koji sreću ne priznaje u sportu – zato što mislim, da, to što se naziva srećom, treba zaslužiti kroz rad, odricanje kroz „žrtve“ koje se podnose u toku i treninga i sportskog života. Na sreću se ne možemo nikad osloniti, jer će to prevagnuti, tamo gdje je neko kvalitetniji (to što se naziva srećom) bolji. Faktor sreće isključujem iz mogućih faktora uspjeha“.

Rad na sebi, korigovanje grešaka. Prihvatiti savjet, bez ega?

„Rad na sebi i naročito prihvatanje savjeta bez ega je kvalitet koji se danas rijetko vidi ne samo u sportu već i u životu. To je jedna nadogradnja svih, ne samo sportista, nego i ljudi u životu, da prihvate savjete, bez velikih analiza – da li je neko dobronamjeran ili nije. Da ne drže previše do svog ponosa koji zna biti kočnica razvoja i da to prihvate kao mogućnost za napredak“.

Koliko je bitna sama atmosfera na putu ka uspjehu?

„Atmosfera je vrlo važan faktor u okruženju u kojem radite – saigrači sa kojim radite, trener sa kojim komunicirate….Svje to veoma važno da se odigrava u dobroj atmosferi povjerenje, tolerancije, fleksibilnosti. U takvim okolnostima nam rastu performanse i mogućnosti. Svaka loša atmosfera dovodi do nervoze, nervoza dovodi do pada koncentracije, loših odluka i svega onoga što je negativno u sportu“.

Kako se po Vama postaje lider? Nije lak zadatak, da zavrijediš pažnju, odnosno liderstvo u ekipi?

„Ako želite da postanete lider u nekoj ekipi, morate da kombinujete i vještinu koju posjedujete u tom sportu, karakter ili mentalnu snagu – da bi bili inspiracija za sve druge koji treba da vas slijede. Svaki lider treba da ima jasnu viziju i ciljeve, onoga što želi da napravi, da bude pozitivan, motivisan uvijek. Treba da ima određnu energiju motivaciju koja je „zarazna“ – da privuče ostale članove grupe da ga prate. Komunikacione vještine su važne, sa trenerom, saigračima, upravom, publikom…Mora da bude otvoren za napredak kroz savjete koje dobija od drugih. Da bude otvoren i za kritike, koje će mu poslužiti u njegovom razvoju. Lider, treba uvijek da uči i da se ne zadovoljava tom određenom situacijom“.

Odlučnost. Hrabrost, koliko je to bitno. Sreća, prati hrabre? Da li je to uvijek tako i u profesionalnom sportu?

„Svi ovi faktori (osim sreće) su za mene jako bitni. Ponekad sportisti moraju donositi teške odluke u situacijama, kada se čini da je sve izgubljeno, ta istrajnost, odlučnost, da dođe do izražaja, se igra do zadnje sekunde i lopte. Ne samo u toj utakmici. Ako želimo da u narednoj dođemo do rezultata, moramo da poštujemo svaku utakmicu i situaciju. To je ta upornost, odlučnost koja mora da dođe do izražaja. Hrabrost se iskazuje u kritičnim momentima. U trenucima kada se lomi meč, i kada je ta hrabrost u donošenju odluka, preuzimanju rizika, jako bitna. To ne može svako da radi, jer se razmišlja i o posljedicama. Ipak, imamo igrače koji mogu sve to da iskontrolišu, preuzmu odgovornost u trenucima odluke“.

izvor: sportski.me

Povezani članci