Osvajanjem petog uzastopnog trofeja u Kupu Crne Gore, a sedmog ukupno u klupskoj istoriji, odbojkašice Galeba Liko Soho Group su se izjednačile po broju trofeja u ovom takmičenju sa Lukom Bar. A to, za prilike u crnogorskoj ženskoj odbojci, svakako jeste važna vijest, s obzirom na to da su „galebice“, barem u Kupu, stale uz rame gradskom rivalu, najtrofejnijem crnogorskom odbojkaškom klubu (19 trofeja, od čega 12 titula).
U finalu ovogodišnjeg Kupa dileme nije bilo, Galeb je sa 3:0 lako i ubjedljivo savladao Luku Bar i opravdao ulogu favorita, možda i lakše od očekivanog…
– U finalu Kupa je jedna utakmica, za razliku od plej-ofa, gdje se igra na više dobijenih mečeva, pa su u Kupu iznenađenja uvijek moguća. Međutim, mi smo, stvarno, bile skoncentrisane na našu stranu terena, da odradimo ono što je do nas. Počev od servisa, preko taktike, napada, prijema i ostalih odbojkaških elemenata. Ali, najvažnije je bilo da ostanemo mirne, da nas ne hvata nervoza kad uđemo u greške. Bilo je važno da energija bude na nivou, da se držimo kao ekipa, što se na kraju, vjerujem, i vidjelo, da smo dosta složne, da se podržavamo. A to je, pored odbojkaške taktike, strategije, pojedinačnih elemenata i talenta, veliki i važan dio pobjeda u sportu – kaže srednja blokerka Galeba, reprezentativka Andrea Laković, koja je proglašena za najbolju igračicu finala.
Dolaskom Andree Laković, kao i dvije Amerikanke (Memi Džerard i Megan Fergus), Galeb je dobio „obrise“ prvog favorita za oba trofeja, a već u Kupu je opravdao prognoze.
– Nijesam bila previše upoznata sa crnogorskom klupskom odbojkom, s obzirom na to da sam baš davno otišla u inostranstvo. Nijesam poznavala igračice, ni ekipe. Baš sam se nedavno sjetila, kada smo gostovale Gimnazijalcu u Kotoru, da sam u toj dvorani posljednji put igrala daleke 2007. godine. U Galebu ima baš puno mladih igračica, koje su se i prije našeg dolaska visoko kotirale. Vjerujem da smo nas tri pokazale mlađim igračicama šta to još mogu odbojkaški da urade, kao i što se tiče ponašanja i zajedništva u ekipi – dodala je Andrea.
Veče nakon finala bilo je rezervisano za proslavu trofeja, dan kasnije za odmor, a već od danas izabranice Petra Kokovića (njegov prvijenac u samostalnoj trenerskoj karijeri, koja je počela ljetos) nastavljaju s radom i pripremom plej-ofa, gdje ih u polufinalu očekuje tivatska Akademija, debitant u Prvoj ligi i najprijatnije iznenađenje prvenstva.
– Akademija nije uopšte bezazlena, već mlada, ali vrlo borbena i talentovana ekipa. U meču ligaškog dijelu koji sam ja igrala napravile su nam dosta problema, ali smo dobili taj meč. Nije bilo lako ni u polufinalu Kupa, pogotovo u meču u Tivtu koji su one dobile 3:2. Ne bih to polufinale uzimala zdravo za gotovo, posebno što Akademija nema šta da izgubi i sigurno će se dobro pripremiti i doći da se bori. Idemo utakmicu po utakmicu, nakon polufinala ćemo razmišljati o eventualnom finalu.
A želja je, svakako, i titula, odnosno dupla kruna.
– Mi sanjamo o toj duploj kruni, to bi, zaista, bilo lijepo. Prvi zadatak u Kupu smo uspješno završile, i sad se okrećemo plej-ofu. Idemo korak po korak, pa šta bude. Mi ćemo se boriti, dati sve od sebe, i vidjećemo kakav će rezultat biti na kraju – zaključila je Andrea Laković.
Zaluđena odbojkom
Na pitanje da li joj je bio čudan osjećaj što je u finalu igrala protiv Luke Bar, kluba u kojem je ponikla, Andrea Laković odgovara:
– Za mene je odbojka čista ljubav, bilo da igram u Galebu ili nekom drugom klubu, u inostranstvu. Ja sam, jednostavno, zaluđena odbojkom, volim ovaj sport, mislim da to pokazujem na terenu, iako je to u isto vrijeme i profesionalni odnos. Za mene je nebitno koje je ime kluba na mom dresu – kaže Andrea.
U Galeb došla zbog Rajka Tijanića
Andrea Laković je 2008. godine iz Luke Bar otišla u Sjedinjene Države, a nakon četiri godine studiranja i igranja na Florida Univerzitetu, vratila se u Evropu, i onda igrala za brojne klubove u Švajcarskoj, Njemačkoj i Rumuniji. Povratak u Crnu Goru je bio neplaniran.
– U Crnu Goru sam se vratila iz privatnih razloga. Međutim, na polusezoni sam dobila poziv od Galeba, od Rajka Tijanića, koji je jedan od trenera koji me uzeo „pod svoju ruku“ dok sam bila kadetkinja i juniorka (u ekipi Luke Bar, prim.a.), koji je tada sa mnom dosta radio. Jednostavno, osjećala sam da na jedan ovakav način mogu da mu se odužim i zahvalim za sve što je uradio za mene tokom tih godina – ističe Andrea.
Izvor: pobjeda.me