Marko Bojić, jedan od naših najboljih odbojkaša, sigurno se najviše selio u posljednjih nekoliko godina. Sada je u Južnoj Koreji, a uz njegov prepoznatljivi šarm razgovarali smo o odbojci i prije svega o životu u toj zemlji.
Momak koji sigurno može da igra i u najjačim evropskim ekipama odlučio je da u karijeri obiđe svijet. Grčka, Poljska, Rumunija, Rusija, Turska, Francuska, Indonezija i sada Južna Koreja, sve to do 28. godine.
Član je šampiona zemlje, ekipe koja nosi ime sponzora “Sejvings banke Raš end keš”.
“Novi klub, nova država i srećan sam što sam u Koreji. Nadam se da že ovo biti jedno lijepo iskustvo za mene. Liga je teška, igra se 36 utakmica i to u regularnom dijelu dvije sedmično. Biće naporno, ali sličan je sistem kao i u ostalim ligama, tako da očekujem sigurno da ću se brzo navići”, počinje Marko priču.
Igra je kaže dosta drugačija od evropskih, zato što igrači nijesu napadački orjentisani, u Koreji nešto drugo dominira.
“Igrači su brzi i skočni i igra se brzo, ali odbrana je glavni adut svih igrača. Teško lopta pada na parket, jako su pokretni i vrlo disciplinovani. Korejski trening je najteži u svijetu i tu nemam nikakvu dilemu. Izuzetno naporan rad u teretani i duga trčanja, to je jedan trening koji je obično prijepodne. U Evropi su to dva traninga, a ovdje je to radimo odjednom. Zato sam spremniji nego bilo koji vojnik”, uz osmijeh kaže Bojić.
“Nemamo slobodnih dana, a trener insistira na timskoj igri i dobroj atmosferi. Nikako ne dozvoljava neki individualzian. Sve su svemu zadovoljan sam zasada i ekipom i ligom, istina je da nemaju timovi kvalitet kao najbolji evropski, ali jedan zavidan nivo postoji.”
Naš primač jedini je stranac u timu. To je pravilo u korejskom šampionatu i zbog toga su stranci pod posebnom pažnjom.
“Svaka ekipa ima pravo na jednog stranca, tako da je nama mnogo teže nego što bi bilo u Evropi. Sve oči su u nas usmjerene, uvijek moramo da smo na na visokom zadatku nema prostora za puno kikseva i loše partije.”
Marko je igrao u Aziji prošle sezone, ali je Južna Koreja potpuno druga dimenzija. Pričali smo sa njim o tome kako se snašao. Živi u gradu sa preko pola miliona stanovnika.
“Ovdje je život sređen, a ljudi su tačni, radni, discliplinovani. Slabo izlazim, jer pokušavam da se odmorim u slobodno vrijeme, kako bih normalno fukncionisao na terenu. Ne postoji nikakv osjećaj bilo kakve opasnosti od toga što je Sjeverna Koreja prvi susjed, ako Kim Džong Un dođe, lično ću se za njega pobrinuti.” – šali se Bojić, kome nepoznavanje jezika nije toliki problem.
“U klubu imam svog prevodioca, preko njega komuniciram sa ekipom i stručnim štabom jer jako malo se priča engleski jezik.”
Mnogo država promijenio je Crnogorac, a jednu posebno izdvaja.
“Svuda mi je bilo lijepo, divim se Grčkoj, Indoneziji, Libanu. To su prelijepe države, a u Grčkoj mi je bilo najljepše. U Indoneziji takođe jako lijepo. Tamo je ljeto tokom cijele godine, to je jedna prelijepa država, sa nevjerovatnim prirodnim ljepotama, prvenstveno plažama. To je zemlja od 1300 ostrva, a čitava nacija je sa osmjehom na licu. Jako su ljubazni i prijatni. Volio bih opet damo da provodim vrijeme. Bio sam na Baliju, dva puta po četiri dana. Preporučujem svima tu destinaciju koji su u mogućnosti naravno, čim sam se pojavio na plazi 30 Indonežana me pozvao na bič soker”, zaključio je Marko.
CdM