Šta za Vas znači izbor za selektora Crne Gore?
“Biti selektor jedne državne reprezentacije je velika čast. Istovremeno i velika obaveza koju selektor nosi sa sobom. Obaveza je velika zato što nije svejedno kakvi će biti utisci i ocjene kad se sumiraju rezultati na kraju kvalifikacija. Isto tako i odgovornost je velika. Odgovornost prema onima koji su ti iskazali povjerenje i koji su te izabrali da budeš na čelu i da vodiš selekciju koja ima velike ambicije. Odgovornost prema rezultatima koji treba da budu na najvišem nivou. Odgovornost i prema ljubiteljima sporta koji očekuju od svoje reprezentacije da bude na pravom putu i zadovoljava njihove želje uvijek da bude pobjednik. Ali, istovremeno biti selektor reprezentacije koja se bori da treći put uzastopno igra na Evropskom prvenstvu je i veliko zadovoljstvo. Zadovoljstvo zato što radiš ono što najviše voliš, zadovoljstvo zato što ćeš biti okružen mladim ljudima koje treba da ubijediš da ti vjeruju ono što im prezentiraš i da naporno rade u cilju postizanja zacrtanih rezultata. Samim tim i izazov je veliki. Izazov da se obezbijedi plasman i da se bude dio jedne velike manifestacije kao što je Evropsko prvenstvo.”
Neke naše igrače ste trenirali, koliko poznajete ekipu i planirate li neka kontrolna okupljanja?
“Imao sam tu sreću i priliku da u svojoj karijeri budem trener u mnogim klubovima, selekcijama i igračima najvišeg kvaliteta, igračima koji su osvajali evropska, svjetska prvenstva, svjetske lige, bili proglašavani za MVP-je na tim takmičenjima. Isto tako mnogim mladim igračima koji su se afirmisali kroz jedan kvalitetan rad i trenažni proces. To isto važi i za crnogorske igrače koje sam trenirao u Budvanskoj rivijeri i ekipi Zirat bank iz Ankare. Ali, isto tako veoma dobro poznajem i ostale igrače, posebno one koji igraju u inostranstvu, gdje su dostupni svi statistički podaci o njihovoj igri i njihovom učinku.
U fazi priprema za predstojeće kvalifikacije za Evropsko prvenstvo planirana su i neka kontrolna okupljanja i to u više faza. Prije svega okupljanja igrača koji nastupaju u domaćem prvenstvu, pretežno mladih igrača, potencijalnih kandidata za sastav reprezentacije. Ali, sve to u dogovoru sa Odbojkaškim savezom i od uslova koje bismo imali, prije svega finansijskih, ali i organizacionih. Same pripreme će biti specifične zato što dio igrača će biti bez aktivnosti duži period, uzimajući u obzir rani završetak nekih od evropskih liga gdje nastupaju naši internacionalci. To znači, a i iskustvo mi govori da treba veoma ozbiljno i odgovorno da se priđe ka realizaciji svega onoga što nas očekuje u periodu do početka kvalifikacija. Na našu sreću, u svim strukturama OSCG postoji veliko iskustvo u organizaciji priprema, a isto tako u organizaciji vrhunskih odbojkaških manifestacija.”
Kakve su ambicije, koji je cilj i šta mislite o kvalitetu i dometima reprezentacije?
“Ambicije su kao i uvijek velike. Bazirane na objektivnim faktima o kvalitetu koji poseduju igrači koji će biti selektirani. Prije svega individualnim kvalitetima koji će biti usmjereni ka postizanju kohezije u ekipi i pretočeni u ekipni kvalitet.
Primarni cilj je kroz kvalifikacije izboriti plasman na Evropsko prvenstvo, što je san svakoga koji se bavi sportom. To bi bio treći uzastopni plasman crnogorske reprezentacije na Evropsko prvenstvo, nešto što ne uspijeva često ni bolje rangiranim reprezentacijama. Istovremeno i velika šansa da se potvrdi nesporni kvalitet igrača, a kao krajnji domet u budućnosti da ne bude samo plasman na Evropsko prvenstvo nego i igrati značajnu ulogu na njemu.
Prateći sve što se dešava u evropskoj i svjetskoj odbojci, a naravno i u crnogorskoj, mogu da potvrdim da sadašnji potencijal reprezentacije garantuje postizanje boljih rezultata. Većinom, reprezentativci Crne Gore igraju u renomiranim evropskim klubovima, imaju vrhunski trenažni proces i utakmice najvišeg nivoa, što istovremeno znači da imaju sasvim solidnu internacionalnu karijeru, a to je jedan od glavnih preduslova da se izgradi jedna kvalitetna i konkurentna selekcija koja bi postizala vrhunske rezultate. Kvalitet reprezentacije ne treba da ostavi nikakvu sumnju u kompletan uspjeh predstojećih kvalifikacija.”
Ovo je za Vas povratak u Crnu Goru, nakon epizode u Budvi i sjajnog rezultata u Evropi…
“Za Crnu Goru, za Budvu me vežu samo lijepa sjećanja i uspomene. Postigli smo veliki uspjeh u CEV kupu u Rimu, plasmanom na treće mesto, što je jedan od najvećih uspjeha u istoriji Budvanske rivijere, ali isto tako značajan rezultat za crnogorsku odbojku. Ali, nisu samo sportski rezultati razlog što sam srećan i radujem se povratku nego kontakti sa ljudima i prijateljstva koja su ostala trajna.”
Radite u Grčkoj, nedavno ste osvojili Superkup, kako su u Vašem klubu reagovali na imenovanje za selektora Crne Gore?
“Raditi u grčkoj Superligi je veliki izazov. Igrati protiv najboljih grčkih timova kao što su Olimpijakos, Panatinaikos i PAOK je veliko zadovoljstvo. Pobijediti neke od njih je velika stvar, a oduzeti im neku titulu je samo potvrda kvaliteta i renomea. Dokaz tome je osvajanje grčkog Superkupa protiv aktuelnog šampiona Olimpijakosa koji je izazvao veliki publicitet.
Reakcije na imenovanje za selektora ovdje su odjeknule veoma brzo, a utisci i komentari su pozitivni. Razlog je prije svega što su Grčka i Crna Gora odigrale veliki broj utakmica u posljednjih nekoliko godina, što u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, što u Evropskoj ligi u kojoj su čak igrale finale. Ali, isto tako nije isključena ni mogućnost da se opet uskoro susretnu i u predstojećim kvalifikacijama.”
U motivacionom pismu pomenuli ste saradnju sa trenerima u Crnoj Gori i Vašu pomoć u stasavanju talenata… Imate li konkretni plan vezan za to?
“Kao i uvijek, posvetiću se maksimalno i profesionalno novom zadatku. Posvetiću veliki dio svojih aktivnosti posjeti klubovima i potencijalnim reprezentativcima i biću spreman da svojim velikim iskustvom pomognem svim trenerima u radu sa svojim selekcijama i klubovima, za dobrobit i razvoj crnogorske odbojke. Po meni, potencijal reprezentacije Crne Gore nikad nije bio pod znakom pitanja. Predispozicije igrača, prije svega fizičke, njihova tehničko-taktička priprema, uvijek su bile na zavidnom nivou. To se odnosi osobito na igrače koji nastupaju u inostranstvu. Za razliku od njih, jasno je da su igrači koji igraju u domaćem prvenstvu hendikepirani nedostatkom kvaliteta lige, slabih utakmica, a to povlači za sobom i slabiju motivaciju u trenažnom procesu kao i cjelokupan njihov razvoj. Zato, po meni, akcenat treba staviti na rad sa domaćim igračima, koordinaciju sa njihovim klupskim trenerima, sa kojima treba odraditi jedinstveni plan i program za rad sa mladim talentovanim igračima i budućim reprezentativcima. Što se tiče budućnosti, jasno je da planskim i sistematskim radom razvoj mladih igrača biće evidentan. Najvažnije je da postoji veliki potencijal, prije svega u psihofizičkim predispozicijama koji treba iskoristiti i pretočiti u vrhunski rezultat.”