Ne bih se žalila da mi svaka godina bude kao ova

Foto: OSCG

Zeleno-bijeli dres Sportinga zamijenila je plavo-bijelim Porta, u međuvremenu je odložila najdraži – crveni. Odložila ga je do narednog ljeta, kada će u njemu zaigrati na Evropskom prvenstvu. Iza Saške Đurović, naše sjajne srednje blokerke, je sezona za pamćenje i na klupskom i na reprezentativnom planu.

Počelo je u februaru osvajanjem Kupa Portugala sa Sportingom, nastavilo se junskim transferom u rivalski Porto – prelaskom na još veći nivo, a sve je kulminiralo avgustovskim plasmanom na EuroVolej sa reprezentacijom.

“Ne bih se žalila da mi svaka naredna godina bude ovakva”, kaže uz osmjeh.

Reprezentacija je, ipak, obilježila godinu – pobjede nad Bosnom i Hercegovinom i Letonijom na kraju kvalifikacija je nešto što će se pamtiti.

“Slegli su se utisci, ali mi još ne vjerujemo da idemo na Evropsko prvenstvo. Čekamo naredno ljeto, znamo da će biti naporno, ali istovremeno i lijepo i uzbudljivo. Idemo tamo da se pokažemo u pravom svijetlu”, kaže Saška.

Gdje ide Crna Gora, i s kim će igrati u grupi, biće poznato nakon žrijeba u Bariju 4. oktobra: EuroVolej organizuju Turska (Ankara), Češka (Brno), Švedska (Geteborg) i Azerbejdžan (Baku). Saška Đurović se u međuvremenu u Portu, gradu vina i fudbala, ali i ženske odbojke (jedina ženska sekcija velikog kluba koja postoji) sprema za dugačku klupsku sezonu.

“Već sam mjesec dana tu, drugi je grad, ista je zemlja i to što sam bila u Lisabonu mi je puno pomoglo da se adaptiram. I jezik već polako ‘hvatam’, mogu da zaključim u kojem kontekstu ide rečenica, što je jako značajno”.

Primila je čestitke od novih saigračica za plasman na Evropsko prvenstvo sa Crnom Gorom, a ne krije da na njen prelazak iz Sportinga u Porto nisu baš blagonaklono dočekali u Lisabonu.

“Malo su se bunili, nisu prihvatili baš kako valja, ali tako je to – rivalski timovi i sport koji se prati, ljudi žive za svoje klubove. Igrala sam i za Crvenu zvezdu, ali takvu navijačku strast, takav entuzijazam, nigdje nisam doživjela kao što je to slučaj ovdje, u Portugalu”.

Prelaskom u Porto napravila je korak više u karijeri.

Foto: OSCG

“Odličan klub, odličan tim, odbojka koja se prati i u koju se ulaže. U odnosu na prije pet godina, to je nebo i zemlja. Ne znam za klub koji je organizovan na ovakvom nivou, a da to nije iz Turske, prva četiri tima, ili iz Italije. Činjenica da smo jedini ženski klub Porto u svim sportovima govori dovoljno. Drže nas kao malo vode na dlanu, kao princeze, i to treba da opravdamo na terenu”.

Cilj Porta je titula prvaka Portugala.

“Želimo da osvojimo ligu i Kup, imali smo i ambicije u Evropi, ali nismo imali sreće na žrijebu za CEV kup. Odmah smo izvukli Galatasaraj, koji je vrlo jak i vidjećemo kako će to da ide”, naglašava Saška Đurović.

Iz Crne Gore je otišla još 2017, nakon dvije sezone provedene u Morači, četiri godine je provela u srpskom Tentu, po jednu u francuskom San Rafaelu i Crvenoj zvezdi, prije nego što je stigla skroz zapadno, u Portugal.

I da sa te distance Saška vidi kako raste odbojka u Crnoj Gori, pratiće i predstojeća finala Superkupa u Baru (Budućnost – Budva u muškoj, Herceg Novi – Luka Bar u ženskoj konkurenciji).

“Mnogo sam srećna što i Crna Gora polako dostiže nivo nekih drugih zemalja, odbojka raste. Finalni vikend u Kupu je prošle sezone bio spektakularan, biće zanimljivo i u Superkupu. Te utakmice su posebne, shvatila sam to igrajući za inostrane klubove, mnogo mi je drago da je tako sada i u Crnoj Gori. S posebnom pažnjom ću pratiti žensko finale, jer nekoliko mojih saigračica iz reprezentacije igraju za Luku Bar ili za Herceg Novi”, zaključuje Saška Đurović.

Related posts

Naša najuspješnija godina

Elena vjeruje u mladi tim Budve: Predstojeća sezona šansa za iskorak

Gordanina rola: Srećna sam što sam dala doprinos