“Pa znaš li ti kako se postaje pravi šampion? Tako što izađeš na teren kad je najteže, i pobijediš”, kultna je rečenica neponovljivog Nebojše Glogovca u čuvenom filmu “Nebeska udica”.
I baš tako postupio je mladi Luka Milošević. Tehničar Budućnosti dobio je priliku u drugom setu, kada je brod tonuo, ekipa se gušila u debelom rezultatskom minusu, a onda je mirna ruka 16-godišnjeg Podgoričanina stabilizovala tim, isplivali su plavo-bijeli odbojkaši, savladali Budvu 3:2 u Superkupu za kraj sušnih godina…
“Definitivno je lijep osjećaj! Prvi put od 2009. godine osvojili smo pehar za klub. I, to je sigurno podsticaj da još jače radimo, iako smo tek mjesec dana zajedno, sigurno će nas ova pobjeda još više ujediniti. Hemija i sloga se u ekipi odavno stvorila i mnogi kažu da je atmosfera bolja nego ikada do sad”, počeo je razgvor za Lob sport talentovani odbojkaš.
Ostaje skroman naš sagovornik i ne želi da ističe svoj izuzetan doprinos. Bilo je tu bezbroj idealno namještenih lopti za smeč, uz to i tri bloka…
“Nekad tako mora da se desi. Prosto, igrač sa klupe uđe u igru i donese novu energiju koju ostali saigrači prihvate na pravi način. Ne mora uvijek tako da bude, ali sada smo uspjeli. Izdigli se i zasluženo slavili”.
foto: Lob sport
I trener Dejan Radić, koji je bio igrač kada je Budućnost posljednji put osvojila trofej (Kup Crne Gore 2009. godine), kao da se vodio rečenicom pomenutog Glogovca. Testirao je svog mladog i talentovanog odbojkaša kada je najteže – rezultat je istorijska pobjeda.
“Trener nam pruža mnogo slobode. Ne želi da nas opterećuje i naglašava da igramo svoju igru – da budemo svoji. Vjeruje dosta u nas, a mislim da smo to povjerenje uspjeli da opravdamo”, hvali šefa struke Milošević.
Trijumf Budućnosti nad Budvom, apsolutnim vladarom crnogorske odbojke, vlasnikom Duple krune, najavljuje uzbudljivu sezonu u domaćim okvirima. Igraće Milošević i drugovi na još dva fronta – Čelendž kup i MEVZA liga.
“Znači nam dosta sve ovo što se desilo u Superkupu – dosta smo mladi i dobili smo jaku dozu samopouzdanja, kako od samog ishoda meča, tako i od stručnog štaba i Uprave. Želimo da se dokažemo. Većina nas prvi put igramo zajedno. Čelendž kup i MEVZA liga su veliki izazovi, a pokušaćemo da ostvarimo što bolji rezultat. Pokušaćemo da pariramo Budvi u prvenstvu, proteklih godina je dosta monotono, dominanti su bili, nadam se da je vrijeme za promjenu na vrhu crnogorske odbojke”.
Pitali smo Luku Miloševića – zašto baš odbojka?
“Moja porodica cijela je u košarci, a ja sam htio da izgradim svoj put, da bude nešto drugačije. Mislim da se odbojkaški sport sve više razvija u Crnoj Gori. Krenuo sam iz mlađih kategorija, ali tu sam proveo samo jednu sezonu i sada sam dobio priliku da zaigram na seniorskom nivou. Imamo jako dobre saigrače koji nas podržavaju i uvijek su tu za nas…Kad nam treba neki savjet uvijek su tu za nas”.
Supertalentovani tehničar nije se ni rodio kada je odbojkaši sport, početkom 2000-ih doživljavao svoj vrhunac, ne samo u Crnoj Gori, već kompletnoj bivšoj državnoj zajednici. U video koji slijedi kadrovi antologijskih mečeva Budućnosti i Budvanske rivjere u krcatoj Morači kao da su sa druge planete. Nema rezona upoređivati sa današnjim interesovanjem, ali ima nade da ćemo opet imali odbojkaše svjetskog kalibra, jer upravo jedan takav raste u Podgorici uz svoje idole…
“Ugledam se na nekolicinu velikih odbojkaša, pogotovo one koji igraju na mojoj poziciji. To su Lućiano De Čeko i Simone Đaneli, pratih ih…Dva jako različita igrača, ali mnogo se može naučiti od njih”.
Polaznik podgoričke Gimnazije prelomio je – profesionalni sport mu je jedini poziv.
“Od ove godine odlučio sam ići vanredno. Velike su obaveze prema klubu, igraćemo na dva-tri fronta. Prošle godine završio sam Gimnaziju odličnim uspjehom, ali pokušavam više na sport da se fokusiram. Uvijek sam imao podršku od svih profesora i izlazili su mi u susret kad god je trebalo”.
Iako je u Crnoj Gori daleko od nekadašnjeg sjaja, nivo i kvalitet odbojke u Evropi i svijetu ne blijedi, što potvrđuje nedavno završeni planetarni šampionat na Filipinima. Zato naš sagovornik sanja svjetla najveće pozornice.
“Odmah nakon završetka Srednje škole volio bih da se preselim u Sjedinjene Američke Države kako bih igrao D1 odbojku (prim. aut. poput koledž košarke – NCAA). Zatim, da se vratim i da igram u najboljim ligama – Italiji, Poljskoj, Rusiji…”, zaključio je Milošević.