Ivan Rašović iznenadio je odlukom da se povuče iz odbojkaškog sporta nakon osvojene nove titule šampiona Crne Gore sa Budvanskom rivijerom. Prije dvije noći kapiten Budvana i crnogorski reprezentativac se penzionisao.
“Mislim da nijesam iznenadio, već sam najavio kome je trebalo da najavim, i to je to. Za moju poziciju je, možda bilo rano, imam 32 godine, ali, jednostavno sam tako prelomio. Dosta sezona sam proveo u Budućnosti i u Budvi, za inostranstvo je kasno, a i nije nešto isplativo za poziciju koju igram. Što prije počnem da mislim na naredni period, to bolje.”
Bliži je odluci da ostane u odbojci.
“Malo ću da odmorim sa porodicom, a onda ću da odlučim. Volio bih da ostanem u odbojci, ali ne po svaku cijenu. Probaću nešto drugo i izabrati.”
Blistave trenutke doživio je prvo u „plavom“ dresu. Iz OŠ „Radojica Perović“ prekomandovan je u Budućnost.
“Dugo sam igrao fudbal i slučajno sam se prijavio u odbojkašku sekciju OŠ „Radojica Perović“, kod nastavnika Bata Kažića. Odigrao sam neke turnire, Igor Kolaković je sve to pratio i sa još par mladića stigao sam u Budućnost. Tada sam, sa 15 godina, napustio fudbal.”
I, nijesi se pokajao?
“Nijesam, odbojka je u to vrijeme bila popularna. Sjećam se da je mnogo djece treniralo u mla đim kategorijama, a sada se situacija promijenila. Sa druge strane, ostaje pohvala za žensku odbojku, koja je masovna.”
Prisjeća se Ivan finalnih okršaja u dresu Budućnosti, titula, pune „Morače“…
“Sjećam se prve titule, onda kada sam tek ušao u prvi tim, utakmice protiv Zvezde, Vojvodine u ,,Spensu“, u punoj ,,Morači“. Imao sam 20 godina i to je nešto što ostaje. U novije vrijeme, za mene je velik uspjeh predstavljao plasman Budve u drugi krug Lige šampiona, a sa reprezentacijom finale Svjetske lige. Vrijedio je svaki minut na terenu.
Ljudi profesionalni sport doživljavaju na osnovu onoga što gledaju na televiziji, a ne vide druge stvari. Profesionalni sport znači mnogo odricanja. Navijač ne može da zna da li te boli ruka ili zub, kakvo je stanje u klubu, da li si dobar sa trenerom… I sve te stvari sportista mora da pro đe, ali to je draž sporta. Ne žalim ni jednog trenutka što sam izabrao odbojku, možda ostaje žal za par sezona u inostranstvu, ali…”
Arena