Da „tiha voda brijeg roni”, dokaz je Marko Ivović (25). Od nedelje najbolji igrač finalnog turnira 27. Svjetske lige, momak je o kome bruji cijeli svijet. Snažni Ljižanin, nebeski skakač, doživljava najljepše trenutke u karijeri, ali je i dalje čvrsto na zemlji.
Veliča uspjeh Srbije u Poljskoj, hvali saigrače i kaže, kako ne bi bilo nijednog pojedinačnog priznanja za njega, da oni nisu bili tako dobri. Noć posle jednog od najvećih uspjeha u istoriji srpske odbojke, pitali smo Ivovića na koji način je srpska reprezentacija došla do prelijepog pehara i čeka na milion dolara?
– Ne znam evo, ni dan posle utakmice šta se to dogodilo u Krakovu. Ja još uvijek nemam osjećaj da smo mi sve ovo uradili. Više bih imao riječi da kažem, da smo kojim slučajem izgubili, jer ovakav rezultat niko nije očekivao. Jednostavno, nikada nisam bio prije u ovoj situaciji i nisam znao kako ću se ponašati, ako do nje dođe – kaže Ivović, koji je karijeru započeo u Spartaku iz Ljiga, da bi nakon epizode u Vojvodini, igrao i za turski Mili Pjango, Pari volej, Rešoviju i Lokomotivu iz Belogoroda.
Najbolji igrači Svjetske lige
1990 – Andrea Zorzi (Italija)
1991 – Andrea Zorzi (Italija)
1992 – Lorenco Bernardi (Italija)
1993 – Đovane Gavio (Brazil)
1994 – Andrea Đani (Italija)
1995 – Dmitrij Fomin (Rusija)
1996 – Lorenco Bernardi (Italija)
1997 – Gvido Gercen (Holandija)
1998 – Osvaldo Hernandez (Kuba)
1999 – Osvaldo Hernandez (Kuba)
2000 – Andrea Sartoreti (Italija)
2001 – Ivan Miljković (Jugoslavija)
2002 – Ivan Miljković (Jugoslavija)
2003 – Ivan Miljković (SCG)
2004 – Andrea Sartoreti (Italija)
2005 – Ivan Miljković (SCG)
2006 – Žilberto Godoj Filjo Žiba (Brazil)
2007 – Rikardo Garsija Rikardinjo (Brazil)
2008 – Loj Bol (SAD)
2009 – Seržo Santos (Brazil)
2010 – Gustavo Murilo Endres (Brazil)
2011 – Maksim Mihajlov (Rusija)
2012 – Bartoš Kurek (Poljska)
2013 – Nikolaj Pavlov (Rusija)
2014 – Tejlor Sander (SAD)
2015 – Ervin Ngapet (Francuska)
2016 – Marko Ivović (Srbija)
Kakav je osećaj u ovom trenutku?
– Presrećan sam što smo uspjeli i što smo dokazali da prošlogodišnje finale u Riju nije bilo slučajnost. Napravili smo sada i korak više, pokazali da ova ekipa vrijedi, da ima potencijala i da svi oni koji su uz nas, imaju razloga da nam i dalje vjeruju. Mi smo, od novog početka sa Nikolom, smatrali da možemo napraviti uspjeh i to smo uradili, već u prvoj akciji – kaže Marko.
A šta se to promijenilo u odnosu na Evropsko prvenstvo i kvalifikacije u Berlinu?
– Kod nas je došlo do određene smjene generacija i potrebno je vremena da se sve stabilizuje. Svjetska liga u Riju je donijela puno uspona i padova, a na Evropskom prvenstvu već je bio prisutan zamor, baš kao i u Berlinu. Posle svega što smo doživjeli u oktobru i januaru, došli smo do titule pobjednika Svjetske lige. Ovo je pokazatelj da smo ekipa, jer je nekako sve bilo lagano, neočekivano…
A kad je bilo najteže?
– Na onom čuvenom putu za Iran, preko Istanbula i na mečevima tog vikenda. Svi smo željeli da se što prije vratimo kući.
Do tada ste već prikazali sjajne igre?
– Da, imali smo šest vezanih pobjeda, ali mislim da smo još od prvih prijateljskih utakmica, na Memorijalu Huberta Vagnera u Krakovu i u Italiji pokazali da imamo potencijal da napravimo neki veliki rezultat, kakav smo na kraju i napravili –kaže Ivović i onda pogađa u centar:
– Imali smo fantastičnu atmosferu, disali svi za jednog i priznajem da sam nekako oduvijek zamišljao našu reprezentaciju, baš na ovaj način. Imali smo 20 igrača u pogonu i svaki je dao svoj doprinos. I oni što nisu bili sa nama, bili su negdje tu, oko nas, čak i u terenu. Ogromnom podrškom, izvukli su maksimum jedni iz drugih i svi zajedno smo zaslužni za ovaj veliki rezultat – dodaje, po statistici i najbolji napad F6 Svjetske lige.
Čega se zapravo sjećate iz finala?
– Sjećam se prve lopte, koju sam napao po paraleli, kad se Bruno odbranio, ali jedan njegov saigrač upecao. Osjećao sam i blagupaniku posle pauze u drugom setu. Svima je nakon te pauze bilo teško da igraju. Sjetio sam se utakmice protiv Poljske, kad su se oni vratili nakon 0:2, ali i one naše protiv Francuske, kad smo mi od 0:2 došli do izjednačenja. Strahovao sam od početka trećeg perioda i da li ćemo uspjeti da održimo taj tempo i da im ne damo da se razigraju.
A u kom trenutku ste bili sigurni da ćemo pobijediti?
– Krajem drugog seta, kad me Nikola Grbić izveo iz igre. Vodili smo 8:5, a mislio sam da gubimo 10:8. Jednostavno, oni nam cijelo vrijeme dišu za vratom i trunke opuštanja nije smjelo da bude. Počeo sam da se radujem, jer sam shvatio da neće moći da se vrate. Odlutale su mi misli i odmah pala koncentracija – sjeća se Ivović.
Još samo vaterpolisti da skinu prokletstvo
Odbojkaši su osvojili Svjetsku ligu, prethodno Miloš Teodosić košarkašku Evroligu, a Novak Đoković otvoreno prvenstvo Francuske, Rolan Garos.
Još samo da u Riju vaterpolisti Srbije osvoje zlato i eto godine za pamćenje i skidanja raznoraznih prokletstava sa srpskog sporta.
Kakav je bio osećaj nakon poslednjeg poena?
– Skratio nam je muke Eder, taman da se neko ne povrijedi – smješka se Marko. – Krenula je „šutka”, sa Urošem sam počeo da slavim pobjedu, jer smo se još prošle godine u Riju dogovorili da ćemo jednog dana osvojiti ovo takmičenje. Nismo dugo čekali, na sreću –dodaje Ivović.
Šta još dodati nakon svega?
– Presrećan sam što smo postali ekipa ove godine i što svi dišemo kao jedan. Činjenica je da se nismo plasirali na Olimpijske igre, ali to nas je natjeralo da zbijemo redove i dokažemo koliko vrijedimo. Nisam imao sreću da se rodim osam dana kasnije i da sa „generacijom 91” slavim titule u mlađim kategorijama, ali evo, sad smo svi zajedno na istom zadatku i ta generacija i Uroševa „generacija ’93”.
Zablistali ste na ovom turniru, bili drugi poenter, drugi napadač, sedmi server i primač servisa…
– To je sve plod visoke motivacije, adrenalina, sve me je udarilo u glavu i sve je postalo drugačije. Došli smo dobro pripremljeni, jer smo vjerovali da ćemo stići do kraja. Relativno lako smo prošli cijelu Svjetsku ligu. Vjera nas je održala. I dalje ne znam kako sam ja to odigrao, stižu čestitke sa svih strana. Imam osjećaj da sam do sada igrao na desetine ovakvih utakmica u klubu. A u reprezentaciji ipak mnogo manje. Značila mi je podrška i vjera saigrača i trenera.
Šta za vas predstavlja titula MVP-ja turnira?
– To je i jedna vrsta satisfakcije. Pred sam izbor, dok smo stajali na postolju, Ruzije je upro prstom u mene, a Lisinac je govorio Marko Ivović. Ipak, ja sam očekivao da to bude Nikola Jovović. Međutim, individualne nagrade nisu toliko značajne. Lijepo je imati ih i znati da radiš nešto dobro, ali da nismo osvojili zlato, ne bi to toliko vredjelo. Ovo zlato je vrednije od bilo čega.
Bilans medalja u Svjetskoj ligi
1. BRAZIL 9 6 4 19
2. ITALIJA 8 3 4 15
3. RUSIJA 3 5 7 15
4. SAD 2 1 3 6
5. KUBA 1 5 3 9
5. SRBIJA 1 5 3 9
7. FRANCUSKA 1 1 1 3
7. HOLANDIJA 1 1 1 3
9. POLJSKA 1 0 1 2
Napomena: Iza pozicije i zemlje, kolone znače, broj zlatnih, srebrnih, bronzanih i ukupan broj osvojenih medalja.
Ko je po vama otkrovenje ovogodišnje Svjetske lige?
– Dražen Luburić. Vjerovao sam u svakog saigrača, ali iskreno nisam očekivao da posle teške sezone u Pjaćenci, Luburić odigra tako dobro. Međutim, i on je otvorio sezonu sa 29 poena protiv Belgije i nagovijestio dešavanja par mjeseci kasnije. Stasao je u vrsnog igrača, na kojeg ekipa može da se osloni u svakom trenutku. Igrao je i polufinale i finale kao mator. Oduševio je!
Baš kao što ste i Vi oduševili Srbiju?
– Nisam baš očekivao tako lijep doček i ovoliko interesovanje srpskih medija i ljudi uopšte. Pošto je ovo bilo naše šesto finale, mnogi su očekivali od nas da skinemo to prokletstvo i da konačno podignemo onaj prelijepi pehar. Zato se nadam na kraju da smo uspjeli bar malo da oraspoložimo ljude u Srbiji.
Pitali smo Martka Ivovića gdje vidi reprezentaciju Srbije u narednoj godini, u kojoj će se igrati još jedna Svjetska liga i Evropsko prvenstvo?
– Ja se iskreno još uvek nadam da će nas pozvati na Olimpijske igre, pa makar s plaža svi dolazili u Beograd. I da ne bude tako, svim saigračima želim dobre i uspješne klupske sezone, dobro zdravlje i to je to. Samim tim će i igre naše reprezentacije biti bolje. Obećavati medalje nije pametno, ali ćemo se potruditi da već na narednom Evropskom prvenstvu popravimo utisak.
Žurnal