Banner

Igor Kolaković: U Poljskoj sam shvatio koliko su sportisti nebitni bez navijača

od admin
508 pregleda

Još dok je bio na klupi Budućnosti, u dva navrata je gostovao u Poljskoj (Belhatov), i mogao, kao protivnik, da uživa u prepoznatljivoj odbojaškoj atmosferi u toj zemlji. Isto je bilo i dok je bio selektor Srbije. Igor Kolaković je prošlog ljeta ostvario jednu od svojih najvećih trenerskih ambicija, da radi u zemlji u kojoj odbojkaši imaju status superzvijezda u kojoj se kao od šale sakupi 65.000 na fudbalskom stadionu da prati odbojkaški meč. Poljska mnogo ulaže, ima jake klubove, dvorane su uvijek pune, reprezentaciju na velikim prvenstvima uvijek prati više hiljada navijača…

KVALITET

Kolaković je već nekoliko mjeseci trener Zavjerćea i može iz prve ruke da se uvjeri u sve ono što je prethodnih godina gledao iz drugog ugla…

“Kvalitet odbojke je, čak, i bolji nego što sam očekivao. Poljska liga je veoma jaka, ima 14 timova, svako svakoga može da pobijedi. Imaju baš puno domaćih igrača za koje nisam nikad čuo, koji nisu bili u reprezentaciji ili igrali Ligu šampiona, pa ih nisam gledao. U mojoj ekipi ima nekoliko takvih igrača koji su vrlo visokog kvaliteta”, kaže na početku razgovora za Arenu Igor Kolaković.

Tajming dolaska u Pojsku, međutim, za proslavljenog crnogorskog trenera nije bio baš najbolji – zbog korona virusa.

“Malo krivi sliku ova korona, koja je napravila puno problema, ali je organizacija klubova na najvećem mogućem nivou. Interesovanje za odbojku je veliko, svaka utakmica se prenosi na televiziji, po tri dnevno, ne poklapaju se termini utakmica, pa ko želi može sve da ih gleda. I u vremenu korone klubovi su izuzetno solventni, nema problema sa isplatama, sponzori su dosta jaki, nema finansijskih problema. Uvijek mi je bila želja da radim u Poljskoj, upravo zbog toga što je medijska i ukupna pažnja okrenuta ka odbojci”, nastavlja priču Kolaković.

CILJ MEĐU OSAM

Zavjerće je prošle sezone bio deseti u prvenstvu. Zato je klub odlučio da na klupu dovede čovjeka koji je znanje i kvalitet, osim u Budućnosti, dokazao radeći u Sloveniji i Francuskoj, a posebno vodeći selekcije Srbije i Irana.

“Cilj je da se plasiramo u plej-of, među osam ekipa. Tabela još ne pokazuje pravo stanje, jer neko ima više, neko manje utakmica, zbog odloženih mečeva zbog korone. Igrali smo dosta dobrih utakmica, ali smo dva ili tri puta pravili prekide zbog samoizolacije kompletnog tima. To nas je sasjeklo, u jednom trenutku smo čak 21 dan bili van treninga. Kasnije su se javile i određene hronične povrede, koje su i uticale na formu i rezultate. Uglavnom, krećemo se u dobrom pravcu.”

Zavjerće je nakon prvog dijela prvenstva bio četvrti.

“Plasirali smo se i na finalni turnir Kupa, koji se igra 13. i 14. marta u Krakovu, a rival u polufinalu nam je Zaksa. Cilj je bilo četvrtfinale, mi smo na finalnom turniru u velikom društvu, jer su ispali Rešovija, Belhatov, Varšava… Vidjećemo kako će se dalje odvijati. Jako je teško praviti planove u ovim okolnostima, nemamo ravnu liniju priprema, ne možemo da se pripremamo za utakmice kako želimo, jer se igraju na dva-tri dana, zavisno od toga kad ko može. To je dosta haotično, ali je interes Plus lige da se igra, da se u plej-of uđe u pravo vrijeme, jer reprezentacija treba da se sprema od sredine aprila i oni žele prvenstvo da završe do 17. aprila. Dosta je forme, a malo suštine, ali tako je kako je, prilagođavamo se situaciji koja nije normalna.”

TROFEJ – ŽELJA

Zavjerće je osnovan 1972. godine, i nikada nije osvojio trofej. Nakon gašenja 1995. godine, ponovo je pokrenut 2011. a tek u posljednje tri-četiri sezone se ustalio u Plus ligi.

“Klub ima dobar status, prije dvije godine su bili četvrti i izborili izlazak u Evropu. Spremni su da i u ovim okolnostima ulažu, dobro su organizovan klub, koji ima najbolju publiku, što je možda najvažniji element.”

Najveći problem su prazne tribine.

“Startovali smo prvenstvo sa 50 odsto popunjenosti dvorane, jer tada korona još nije zadavala tolike probleme. Pa je onda na sljedećem meču dvorana bila popunjena 25 odsto, a onda je prisustvo publike potpuno ukinuto. To su potpuno dvije drugačije dimenzije.”

A to je veliki hendikep za Kolakovićev tim.

“Naš klub je najpoznatiji po tom klubu navijača, jako su stravstveni, prate klub i na gostovanju. Na domaćim mečevima je kartu praktično nemoguće dobiti, jer su prodate u pretplati. Prisustvo publike u Poljskoj jako puno nedostaje, to je nenadoknadiv hendikep. Sjećam se mog osjećaja kada je krenula sezona pred navijačima, tada su motivacija i fokus bili potpuno drugačiji. Liga se igra, mi smo srećni zbog toga, ali se igra pred praznim tribinama. Neki put se čuje samo lopta, kao na prijateljskom meču. Vjerovatno će tako biti do plej-ofa, kada će se, pretpostavljam, izgubiti taj osjećaj da nije sve toliko važno, kao što se sada osjeća.”

Naš trener je u ovoj sezoni uvidio koliko je težak sport bez publike.

“Mi kao sportisti smo nebitni bez navijača, sad smo to shvatili. Publika daje draž, daje ti snagu kad si umoran i nisi u formi. Kad imaš određene probleme, navijači te tjeraju da budeš još bolji. U ovim okolnostima svima nedostaje, u svakom sportu. Čujem da će Olimpijske igre, možda, da se održe bez publike i to ne mogu to da zamislim, jer je publika suština Igara.”

SVE ZATVORENO

Grad Zavjerće je mali, sa 50-ak hiljada stanovnika.

“Dosta je rasut, nije urbanistička cjelina, blizu su Katovice i Krakov. Ali, u doba korone to apsolutno nije bitno, bukvalno je sve zatvoreno. Restorani i šoping centri ne rade, ljudi su dosta otuđeni i asocijalni u ovim okolnostima, tako da ja od grada ne vidim ništa, samo ono od stana do dvorane, koja mi je na 100 metara hoda. I na gostovanjima ne vidim nikoga, hoteli su prazni, kao i dvorane. Dosta teška situacija za sport, za odbojku, ali smo srećni što možemo da se u ovim okolnostima bavimo našim poslom i što možemo da treniramo i igramo utakmice.”

Kolaković sa Zavjerćeom ima ugovor na dvije godine, pa je sa te strane spokojan kada je sljedeća sezona u pitanju.

“Već se pravi plan za tim za sljedeću sezonu, to se ovdje dosta rano radi. Meni se ne sviđa previše, jer se pomjera fokus na neku budućnost koja je neizvjesna. Ali, tako je, kako je”, zaključio je Kolaković.

Iskreno se nadam da će Crna Gora ponovo na Evropsko prvenstvo

Igor Kolaković s pažnjom prati nastupe crnogorske reprezentacije, ali i dešavanja u našoj klupskoj odbojci. Na pitanje da li vjeruje da muška selekcija može da ponovi uspjeh od prije dvije godine i ponovo se plasira na Evropsko prvenstvo, Kolaković odgovara:

“Ne znam da li može, ali se iskreno nadam da hoće. Pojavljivanje na još jednom Evropskom prvenstvu bi bila velika stvar za odbojku u Crnoj Gori”, ističe Kolaković.

Kako kaže, „čeka da se neke stvari promijene u odbojci u Crnoj Gori, kada je prije svega klupska scena u pitanju“.

“Ali, te stvari idu teško iz objektivnih razloga, sad se nadovezala i korona. Koliko sam shvatio, Budva i Budućnost će biti stabilnije kada je finansiranje u pitanju, a to je osnova muške odbojke u Crnoj Gori. Ali, važno je da Crna Gora bude prisutna na EP, da skrene pažnju na sebe. Ekipa je slična kao prethodnih godina, ali sa znatno većim iskustvom, pa se iskreno nadam da će Crna Gora igrati na sljedećem EP”, dodao je Kolaković.

U vrijeme korone teško bez saradnika na koje je navikao

Prvi put u karijeri, Igor Kolaković u stručnom štabu nema nekog od svojih dugogodišnjih odabranih saradnika (Dragan Kobiljski, Srđan Popović, Danijel Mišić).

“U martu prošle godine, kada sam trebao da odgovorim na ponudu, to je bio uslov, nisam imao puno vremena da odlučujem. Svidjela mi se ponuda kluba, mislim da sam u pravom trenutku to napravio, jer kasnije bi bilo dosta problema, mnoge lige su dosta problematične oko dovođenja trenera. Ovaj klub je imao svoj stručni štab ovdje, koji je pod ugovorom, i nisu htjeli da to mijenjaju. Ja sam insistirao da dovedem moje pomoćnike, ali mi nije udovoljeno”, kaže Kolaković.

Upravo mu je u vrijeme korone najteže bez saradnika na koje je navikao.

“Momci iz stručnog štaba su vrlo profesionalni i korektni. Supruga mi je bila dva puta po mjesec dana ovdje, ali mi je najveći problem samoća. Da sam bio u Iranu, mislim da mi korona ne bi bila problem, jer su oni manje profesionalni, ali više topli. Poljaci su profesionalni i porodični ljudi, koji imaju svoje obaveze i aktivnosti”, dodao je Kolaković.

 

Povezani članci