Connect with us

Intervju

Daniela Bulajić, odbojkašica kluba La Boka i argentinska reprezentativka: “Sanjam da posjetim Crnu Goru i zaigram u nekom evropskom klubu”

Intervju sa Danielom Bulajić, reprezentativkom Argentine i ekipe La Boka , koja nam govori o svojim uspjesima kao i korjenima svojih predaka. Daniela je treća generacija Crnogoraca koja živi u Argentini. 

POBJEDA: Kakve su veze tvoje familije danas sa Crnom Gorom? Da li imate rođake u Crnoj Gori?

BULAJIĆ: Nažalost, kao što rekoh, nakon dolaska naših predaka u Argentinu niko od narednih generacija nije uspio da ode u Crnu Goru, ni moj đed, ni moj otac. Mislimo da imamo rođake u Crnoj Gori, ali nijesmo sigurni. Znate, naši preci nikada nisu govorili puno o svojoj porodici koju su ostavili tamo. Mi pretpostavljamo da je naš prađed koji je u Argentinu došao sa ocem Krstom, majkom, braćom Mariom i Petrom i sestrom Petranom, u Crnoj Gori imalo bližnje rođake. Moguće je da sada postoje njihovi potomci. Zaista, voljeli bi da saznamo. Skoro smo upoznali i ambasadora Crne Gore u Argentini, gospodina Gordana Stojovića koji nas je srdačno dočekao i koji nam je poklonio puno prospekata vezanih za Crnu Goru. Takođe, imamo vezu sa Crnogorsko-argentinskom fondacijom iz Kotora koja nam je i približila zemlju naših predaka i pomogla da stupimo u kontakt sa ambasadorom Stojovićem.

BUENOS AJRES – Danijela Bulajić je treća generacija Crnogoraca rođenih u Argentini. Ima samo dvadeset godina a već niže značajne uspjehe u odbojci braneći boje kluba La Boke kao i boje državne zastave. Njen prađed Danijel Bulajić, došao je u Argentinu početkom dvadesetog vijeka, a njena prababa Emilija Vujović, takođe, potiče iz Crne Gore, iako je rođena u Argentini. Daniela je rođena u južnom predgrađu Buenos Ajresa, poznatijem kao Dock Sud. U Dock Sudu je formirana jedna od prvih crnogorskih kolonija početkom dvadesetog vijeka. U istom je nastala prva ekonomska klasa migranata. Danas, u Dock Sudu živi veliki broj potomaka crnogorskih iseljenika, uglavnom druga i treća generacija. Daniela se skoro vratila sa timom iz Slovenije đe su učestvovale na svjetskom prvenstvu u odbojci. Iz ove zemlje nosi najljepša iskustva, kako lična tako i profesionalna. Boraveći prvi put na evropskom kontinentu Daniela je poželjela da u skorije vrijeme posjeti i Crnu Goru, zemlju njenih prađedova.

POBJEDA: Kada si počela da treniraš odbojku, i zašto baš taj sport a ne neki drugi?

BULAJIĆ: Počela sam da treniram još kao mala, imala sam samo devet godina. Moje sestre su trenirale odbojku, pa sam se i ja, uz njih, osjećala kao neko ko ih treba pratiti u tome. Naravno, odbojka mi se oduvijek sviđala. Nikada nijesam imala želju da treniram neki drugi sport. Nakon prvih utakmica i treninga sa sjajnom ekipom osjetila sam da je odbojka ono čime želim da se bavim profesionalno tako da sam taj put nastavila do danas.

POBJEDA: U kojim klubovima si trenirala, a u kojem treniraš sada? Braniš boje nacionalnog tima Argentine?

BULAJIĆ: Sada branim boje kluba La Boka (Club Atlético Boca Juniors), a tu sam i počela odbojkašku karijeru. U klubu sam počela trenirati Mini Voley-Mini odbojku koja predstavlja namlađu kategoriju. Sada sam već dio tima Divizija Časti (División de Honor) u kojem igram kako u glavnim tako i sporednim utakmicama, u kategoriji Sub11. Dio sam i nacionalnog tima Argentine, i dio sam kategorije U23. Za mene lično velika je čast igrati za nacionalni tim i braniti boje naše predivne zastave i naše predivne zemlje. U nacionalnom timu, reprezentaciji, sada sam na mjestu blokera što nije moja uobičajena pozicija.

Generalno, u La Boki sam na mjestu primača. Odbojka je zanimljiv sport, zahtijeva česte promjene uloga igrača, tako da moramo biti konstantno spremne u timu, kako bi uspjele da se ča mojeg oca Emilija znam da smo potomci Crnogoraca. Nažalost, nakon dolaska mojih predaka, niko od narednih generacija nije uspio da posjeti Crnu Goru. Nadam se da ću ja uskoro. Pradjed Danijel Bulajić je nakon dolaska u Argentinu upoznao moju prababu Emiliju Vujović čiji su roditelji bili takođe iz Crne Gore nakon čega su se vjenčali i počeli živjeti u gradiću Venado Tuerto, u provinciji Santa Fe u kojoj se rodio moj đed. Nakon njegovog rođenja su se preselili u provinciju Santjago del Estero. Prababa Emilija je preminula 1950. godine, a prađed Danijel 1968. Već 1979. godine moji đed i baba zajedno sa mojim ocem sele se u Buenos Ajres, u predgrađe Avellaneda-Dock Sud, mjesto u kojem sam se ja rodila. Đed je umro 2000. godine, a baba 2004.

POBJEDA: Da li bi voljela da, možda, jednog dana zaigraš za neki evropski klub?

BULAJIĆ: Voljela bih da mi se pruži ta prilika da zaigram za neki evropski klub. A pošto sam studentkinja fakulteta za fizičko vaspitanje, nakon završetka studija voljela bih svoje znanje i iskustvo u odbojci da pokažem u nekom od evropskih klubova.

POBJEDA: Skoro si se vratila sa ekipom nacionalnog tima sa svjetskog prvenstva koje se održalo u Sloveniji? Kakva iskustva nosiš?

BULAJIĆ: To je bilo moje prvo učešće na svjetskom prvenstvu i zaista jedno veliko pozitivno iskustvo, kako na profesionalnom tako i na ličnom planu. Dale smo sve od sebe, zajedno sa našim trenerom, da dobijemo priliku i učestvujemo na svjetskom prvenstvu. Na prvenstvu smo pobijedile jednu utakmicu, protiv Egipta. Ocjena našeg trenera je bila da u nedostatku prijateljskih utakmica nijesmo mogle nastaviti tempom kojim smo započele prvenstvo. Igranjem prijateljskih utakmica smo možda mogle pratiti kako nivo igre napreduje. Ovako, nijesmo imale baš puno prilike da se istaknemo. Takođe, na pomenutom prvenstvu je uveden novi sistem igre u kojem ne možete imati greške, jer se utakmica igrala samo na petnaest poena po setu, i bilo se teško prilagoditi. Svakako imale smo dobru ekipu, koja se slaže jako dobro, što je veoma važno za timske sportove. Dragana Otašević.  Velika je čast braniti boje predivne zastave Argentine. Isto tako, imam ogromnu želju da upoznam zemlju mojih predaka- kaže Daniela Bulajić.  Posvećena odbojci mu, reprezentaciji, sada sam na mjestu blokera što nije moja uobičajena pozicija. Generalno, u La Boki sam na mjestu primača. Odbojka je zanimljiv sport, zahtijeva česte promjene uloga igrača, tako da moramo biti konstantno spremne u timu, kako bi uspjele da se adaptiramo na nastale promjene.

POBJEDA: Možeš li nam reći nešto više o tvojim precima, kada su došli u Argentinu?

BULAJIĆ: Moj prađed je došao iz Crne Gore u Argentinu 1914. godine. Prvo je živio u Provinciji Santa Fe u gradiću Venado Tuerto gdje je radio kao poljoprivrednik. Prababa je takođe kćerka Crnogoraca, rođena u Argentini. Ističem da je prađed Danijel u velikoj mjeri zaslužan za moje opredjeljenje da igram odbojku i to baš za klub La Boka. On je bio veliki fan La Boke.

Izvor: Pobjeda

More in Intervju